недеља, 31. јул 2016.

MILOVAN DANOJLIĆ: REČENICE KOJE VOLIM (47)

Jučerašnji neprijatelji sad su bliski,
Očito im godi mirno poraće:
"Za šta si, za konjak, votku, viski
Ili za čašicu brlje domaće?"
A kad se napiju i poodmore
Udariće u još gore pomore.

(Milovan Danojlić: Odmor ratnika)

петак, 29. јул 2016.

MILAN TODOROV: KAUBOJI


Istini treba pogledati u oči, pa ko prvi trepne - taj laže.

Ko god da pobedi u Americi, postaje naš predsednik.
 
Papa je danas posetio Aušvic. Na svoju odgovornost.

Jedan funkcioner može imati i dve funkcije. Ali samo ako uz ženu ima ljubavnicu.

Svakog okupatora treba dočekati sa hlebom i solju. Da umre od pritiska.

Odoh da se ubijem. Vraćam se odmah.

Svaki vođa je uz svoj narod. Za razvod je kriv narod koji je u međuvremenu našao drugog.

Istraga ne tapka u mestu. Već je stigla do žrtvinog groba.

MILENKO MIHAJLOVIĆ. KARIKATURA (22)


четвртак, 28. јул 2016.

ZORAN T. POPOVIĆ: MUČENIČKI NAROD



Mi uvek izaberemo vlast kakvu zaslužujemo, jer smo mi mučenički narod.

Kurta i Murta se menjaju na vlasti, jer su građani željni novih imena na našoj političkoj sceni.

Sizif je dobio kamen. Bolje kamen, nego kamenolom.

Sizif je dobio tako dobar posao, ko da se čitav život na Boga kamenjem gađao.

Oženio se zbog papira. Papir trpi sve.


Priznala mi je da je udata. Ali ne svaki dan.

MILAN TODOROV: OTVORENO

Kvalitet vazduha u Srbiji je veoma dobar, tako da većina stanovnika od njega može da živi.

Ne samo što nam je država procvetala, već se i samooprašujemo.

Policija uvek primenjuje adekvatnu silu. Onu koja joj trenutno stoji na raspolaganju.

Ako je Sizif ušao u legendu i ovi naši će!

Kako živeti sa tim užasnim  saznanjem da si besmrtan?

Podržavamo vlast u celini. I u restlovima.

Naša politika je politika otvorenih vrata. Ko se ne slaže, napolje!

Ako gazda u cirkusu menja artiste, što ne bi i premijer menjao ministre?

уторак, 26. јул 2016.

ZORAN T. POPOVIĆ: PREZASIĆENOST




Košuta je lovac na jelene.

Ako padnete lekarima u ruke, pravite se mrtvi. Možda i preživite.   

Kod nas se ništa ne gradi, jer nam je tržište prezasićeno stranim investitorima.

Ko nema u glavi ima u nogama – reče zec.


Izgubila je nevinost sa mnom. Ja sam joj bio jedan od prvih.

понедељак, 25. јул 2016.

MILAN TODOROV: VAŠARIŠTE




Vlade većine zemalja se prave u Vašingtonu. Ali mi to ne dozvoljavamo. Tražimo da nam vladu prave ovde.

Vratili smo Srbiju unazad. Hoćemo da uzmemo zalet.

Naši građani ne bi trebalo da brinu. Biće kako bude.

Demokratski duh našeg društva mi je nešto mnogo sumnjiv. Počeo je da se povampiruje.



Kad je policija na ulicama, građanima šetnje  ne čine dobro.

Sahrana je bila slabo posećena. Možda zbog toga što je bila politička.

Naša privreda beleži najveći rast u vreme vašara, bućki i sladoleda od šećerne vune.

Apokalipsu su činila četiri jahača. Danas jedan.

Svi koji su odranije poznati policiji potrebno je da se prijave i dostave sve podatke o sebi.


недеља, 24. јул 2016.

ZORAN T. POPOVIĆ: PROSJACI



Nekima je fantomka obavezna HTZ oprema.

Verovali ili ne, svet bi bez ljudi bio mnogo humaniji.

Naš poslodavac izuzetno poštuje radnike. On nam lično menja pelene.

Češem se i tamo gde me ne svrbi. Preventive radi.

Njegov moral mu ne dozvoljava da krade. On zbog toga uzima.
   

Na ulicama je sve više prosjaka. Oni su naš srednji sloj.

Rastanak: kad kreneš zatvori za sobom vrata i povuci vodu.


RATKO DANGUBIĆ: KUVANJE



I  ja bih da se dopadnem vlasti, jer ona se meni dopada.

Spreman sam da budem optimista, ako to može vama da popravi raspoloženje.

Kod nas se svi bave biznisom jer se nikome ne isplati da radi.

Da policija ne maše pendrekom, ne bi mogla da se razlikuje od demonstranata.

Ne znam koliko košta odbornik, jer ja pratim samo cenu stoke na pijaci.


Pola TV stanica program popunjava kuvanjem, a druga polovina žvaće li žvaće.

субота, 23. јул 2016.

MILAN TODOROV: LEK PROTIV SMRTI

(odlomak iz istoimenog romana)


.35.

Zastali bismo na uglu Jurišićeve i Frankopanske ulice. Tu se nalazila metalna česma kakvu do tada nismo videli, jer smo tamo odakle smo došli poznavali samo retke arterske bunare. Bilo je dovoljno da stisnemo gvozdenu ručku na njenom boku i široki mlaz hladne vode bi snažno suknuo spirajući pesak i blato sa naših nogu. Zatim je trebalo da prođemo pored kuće Habenšusovih, na čijem bi nas, skrajnutom muzgavom prozoru, redovno sačekivao pijani Fridrih i obasipao svakakvim porugama i pretnjama.
Međutim, ovaj put je vladala neka čudna tišina. Ista ona kao u grupici na plaži koja je okruživala davljenika.

*

Sledećeg dana doneo sam, kao i uvek, novine gospon Juliju. Kad je otvorio stranicu sa čituljama, njegova omiljena literatura, video sam nekoliko Fridrihovih slika u crnom okviru.
Bio je u počasnoj vatrogasnoj uniformi, sa velikim sjajnim lentama i limenim dobošem na čijoj je žutoj goveđoj koži krupnim tamnim slovima pisalo Erica.
Bila su toliko neobična, da njihovu kaligrafiju pamtim i danas.
Dugo sam tragao za Erikom, pitajući se ko je ili šta znači taj natpis.
Najzad sam, skoro slučajno, saznao da je Erika bila omiljeni vojni marš Hitlerovih SS trupa, u kome se uz ritmički bat dobro potkovanih vojničkih cokula muževno peva o devici po imenu Erika, lepoj, nežnoj verenici mladog esesovca koji odlazi od kuće da ubija i bude ubijen.

Tekst pesme o Eriki, koji je godinama bio zabranjen za objavljivanje, docnije, kao student, uspeo sam da nađem u arhivama Matice srpske i potom ga zapišem u svoju sveščicu za učenje.

„Auf der Heide blüht ein kleines Blümelein
und das heißt: Erika.
Heiß von hunderttausend kleinen Bienelein
wird umschwärmt Erika
denn ihr Herz ist voller Süßigkeit,
zarter Duft entströmt dem Blütenkleid.
Auf der Heide blüht ein kleines Blümelein
und das heißt: Erika.“ *

„U pustari cveta mali cvet
i zove se Erika.
Sto hiljada malih pčela
Roje se žudno oko Erike
jer njeno srce je puno slasti,
kao cvet mio miriše njena haljina.
U pustari cveta mali cvet
i zove se: Erika.“ *

Pri dnu tog školskog prevoda dodao sam i malu, gotovo uzgrednu,  napomenu: Kundera je rekao da se na kraju svake ljubavi nalazi smrt. Da li?!


(Roman „Lek protiv smrti“ izlazi uskoro u izdanju Čarobne knjige iz Beograda.)

петак, 22. јул 2016.

MILAN TODOROV: JUČE, DANAS, SUTRA

Ogromna je razlika između kućnog pritvora i državnog. U državnom ima hrane.

Kritika je kad novinar napiše istinit tekst o aktuelnoj vlasti, a ekstremna kad to bude objavljeno.

Svaka čast Turcima. Nijedan okupator nije ovde  toliko izdržao.

Turisti iz Srbije letuju na kriznim područjima, jer se tamo osećaju kao kod kuće.

Umesto da se izvine predsedniku što ga kleveću, novinari mu se uvlače u guzicu.

Tačno je da najpametniji odlaze iz zemlje, ali zato nam najbolji ostaju na vlasti.

Rukopisi ne gore, što se za knjige ne može reći.

четвртак, 21. јул 2016.

ZORAN T. POPOVIĆ: PILOTI

Koja smo mi sila. Nama robijaši iz Gvantanama dolaze na noge.

Došlo je i njegovih pet minuta. Govori već sat vremena.

 Izgleda kao avion. Svi bi njome da pilotiraju.

Pesimista: mi ćemo ući u EU kad mrtav prdne. Optimista: bolje ikad nego nikad.

To majka više ne rađa, ali se zbog povećanja nataliteta ponekad toleriše.

 Ja u sebe ne sumnjam. To je posao policije.

ALEKSANDAR BALJAK: VREME SMRTI JE LOŠ TAJMING



Posle međusobnog istrebljenja, balkanski ratovi su ušli u mirniju fazu.

 Prognanicima je sve oduzeto. Zauzvrat, dobili su vetar u leđa.

 Ne zna se ko je iz snajpera gađao civile iako su se svi upisali u listu strelaca.

 Ukusi su različiti. Kad je utisak dobar, dojam je loš. I obrnuto.

 Srbi su i s jedne i s druge strane divlje reke. Drina je kriva jer je morala da se sklanja čas levo čas desno.

 Srbi na okup! Svi na miting i kontramiting!

 Ako postoji Srbin koji tvrdi da se više od mene zalaže za srpsku slogu, neka mi izađe na crtu!

 Na trgu se okupio samo jedan demonstrant, ali budnom oku policije nije promaklo da je taj došao sa svih strana.

 Zašto goli i bosi ponovo izlaze na ulicu? Šta oni imaju novo da pokažu?

 Najviše mrtvih pisaca ima među živim autorima, a najviše živih među mrtvima.

 Kosovo je Srbija! Ostalo prema dogovoru.

 Naš brod tone zato što ima najveću nosivost.

 Gledam samo premijere. Oni su za posmatranje.

 Promene na čelu su očigledne. Nije to više onaj čovek.

 Odgovor na jedno novinarsko pitanje: „Iz koje ste vi redakcije?“

 Naša stranka je već u prvim jutarnjim satima ostvarila takvu prednost da na mnogim biračkim mestima glasanje nije moralo ni da se sprovede do kraja.

 Kod nas nema cenzure. U našim medijima sve može da bude istina.

 Novinari zamajavaju policiju pitanjima o nerešenim ubistvima i tako ometaju istragu.

 Oni koji beže od zakona otišli su predaleko, iz čega se vidi koliko su naši organi gonjenja efikasni.

 Kod nas nema organizovanog kriminala. Ovde svako krade za svoj groš.

 Presipamo iz šupljeg u prazno. Ima se – može se!

 Kod nas je školstvo besplatno. Džaba smo se školovali.

 Najteže je pisati izabrana dela. Hoće ruka da zadrhti.

 Interesantan sam znati zašto vam je moja knjiga dosadna.

 Napisao sam jedan feministički aforizam. Imam i ja trenutke slabosti.

 Poraz je po definiciji velika sportska nepravda.

 Ne mogu da budem to što jesam jer to ne bi ličilo na mene.

 Prekinuo sam mudro ćutanje po cenu da ostanem nedorečen.

уторак, 19. јул 2016.

MILAN TODOROV: SVA NAŠA LICA





Ovde je sve pod kontrolom. A to najviše plaši.

Kad politika uđe u slepu ulicu, stvari se rešavaju na ulici.

Odustali smo od tvrdnje da smo najstariji narod na svetu. Sad smo najdetinjastiji.

Kad glasam ne gledam koga zaokružujem. I uvek ti pobede.

Patrijarh Pavle je bio poznat po skromnosti. Zbog toga je dobio bulevar.

Iza najtežih krivičnih dela je rad vrhunskih profesionalaca, tako da ni policija ne može da im pronađe grešku.

Mi kuću nikad ne gradimo od krova. Kod nas se prvo zida odžak.

Šta je aforizam? O tome bi romani mogli da se napišu.

Ovde je i Tito bio jedanput i video da se mnogo toga promenilo. Posle toga se kod nas ništa nije promenilo.

субота, 16. јул 2016.

ZORAN T. POPOVIĆ: IGRE


Lopovi i žandarmi igraju žmurke. Žandarmi uvek žmure.


Zabranjene knjige se više ne spaljuju, već recikliraju.


Ja umem sa ženama. Ćutim i slušam.



Pišem aforizme jer je to književna forma, koja mi dozvoljava da se razmahnem.


Ono što nije za priču naćićete u aforizmu.

петак, 15. јул 2016.

ALEKSANDAR BALJAK: PRAVILA

*
Srbija čvrsto stoji na evropskom putu. I tu nema mrdanja!

Izabrali smo slepog vođu, pa sad neka on vidi šta će sa nama.

Mi našeg vođu u svemu podržavamo. On nije sam!

U toku brojanja glasova naši politički protivnici su počeli naglo da gube poverenje naroda. To je izbornoj komisiji znatno olakšalo posao.

Ako su Sjedinjene Američke Države međunarodna zajednica, onda je to udruženi zločinački poduhvat.

Mi smo im kamen u cipeli. Ne mogu oni toliko da nas gaze koliko mi možemo da ih žuljamo.

Danas ima ljudi koji su spremni da ubiju za sto dinara, a nekad je plaćeni ubica bio gospodin čovek.

To su ljudi od reči. Ostvarili su sve svoje pretnje.

Zločinac je znatno pre žrtve došao na mesto zločina. Istraga će pokazati da li žrtva ima opravdanje za toliko kašnjenje.

Nije lako pronaći begunca koji se uvek nalazi samo na jednom mestu. To je isto kao da tražite iglu u plastu sena.

Specijalnog gosta večeri ne treba posebno predstavljati jer nosi fantomku na glavi.

Najstarije ruševine su ujedno i najvrednije. Zato odmah treba rušiti.

Mi upropastimo sve čega se dohvatimo. Mnogo smo jaki.

Što mrak više guta, to je noć tamnija.

Naša policija nije rasvetlila nijedan slučaj ubistva poznatih ličnosti, ali je na najboljem putu da otkrije gde zeka pije vodu.

Kod nas takvi kao vi po pravilu loše prolaze. A mi ne možemo samo zbog vas da menjamo pravila.

Ako smatrate da naše sumnje nisu osnovane, nema problema, osnovaćemo druge!

Islednikova misao je imala pokretačku snagu. Uhapšenik je leteo s jednog na drugi kraj prostorije.

Islednik i osumnjičeni su brzo našli zajednički jezik. Islednik je urlao od besa, a osumnjičeni od bola.

Sad si našao da zapomažeš kad sav pošten svet spava!?

Iz islednikove sobe više ne dolaze krici. To znači da su sagovornici prešli na vedrije teme.

Bio je faca dok nije otišao na informativni razgovor.

четвртак, 14. јул 2016.

MILAN TODOROV: NEKI ĐAVO




Gledajući filmove o kaubojima i Indijancima uvek sam navijao za kauboje. Sve dok nisam postao Indijanac.

Posle pranja mozga glava se skuplja.

Naš sistem vrednosti je u potpunosti izgrađen: gori, još gori i na vrhu – najgori.

Sve masovne grobnice moraju da se nađu. Nisu one toliko masovne da bi to prestavljalo problem.

Trudim se da ne kršim deset božjih zapovesti. Koliko je u mojim mogućnostima.

Da li je neko svetac ili ne odrediće stručna partijska komisija.

Duh Slovena više ne živi u nama. Ali neki đavo živi.

Mi sami gradimo svoju bolju budućnost, jer su nam se deca razbežala po svetu.

Nasilnike čekaju oštrije kazne. Ubuduće će im umesto inicijala pisati puno ime i prezime u novinama.

Ne samo da zločini nikad ne zastarevaju, nego mnogi zločinci postaju besmrtnici.

Predizborna kampanja je bila iscrpljjuća. Zbog toga u naredne četiri godine nećemo moći ništa da uradimo od obećanog.

ZORAN T. POPOVIĆ: EVA




Eva nije mogla da bira, tako da je Adam bio njen princ na belom konju.

Mi se ponosimo našom istorijom, jer je ona strava.

Moja žena kuva najbolje na svetu. Maltene, kao moja majka.

Ima guzu za aplauz. Zato je svi tapšu po njoj.

Moja komšinica me svaki dan posmatra kroz špijunku. Više očiju više vidi.

Jedina  demokratska promena je ta, što su nam na vlast ponovo došli isti ljudi.



уторак, 12. јул 2016.

MILAN TODOROV: LEPOTA POROKA

Popularnost političara je prolazana. Za razliku od njih.

Ima stvari koje našim neprijateljima nikada ne možemo da oprostimo, ali smo zaboravili koje su to stvari.

Ne može se reći: „Bilo pa prošlo“. Policija, recimo, još bije.

Zveckanje oružjem kojem pribegavaju velike sile me ne zabrinjava. Brine me zveket okova.

Pojedini naši aforizmi ne mogu da budu prevedeni. Oni su samo za lokalnu anesteziju.

Gde su one čuvene operacije na otvorenom srcu? Sad se samo interveniše ukoliko neko ima otvoren mozak.

Više ne guramo probleme pod tepih. Nemamo tepih.

Nije svaka lepota prolazna. Uzmimo za primer lepotu poroka.

Niko više nije blesav, pa da vođinu sliku drži na zidu. Sada je svi nose u novčaniku.

Vođa uvek izmami najviše aplauza. To je princip: dok traje, nek laje.

ZORAN T. POPOVIĆ: VAPAJ






Na mestu zločina nisu pronađeni nikakvi tragovi, jer je ubica bolesno pedantan čovek.

Mnogi nam rade o glavi, kao da je ona nama nešto bitno.

Građani traže više pravde, umesto da traže ono što je moguće.

Spalili su čitava sela da bi neprijatelj mogao da se posipa pepelom.

Građani su pozdravili vođu spontanim aplauzom. Aplaudirali su kao navijeni.



понедељак, 11. јул 2016.

MILAN TODOROV: ISTORIJA





1389-te je bilo: „Ko preživi pričaće.“ Ne samo da se posle pričalo, nego se i danas pripoveda.

Ćutim i trpim. A da ne ćutim, trpeo bih još više.

Supruga i ja nikuda ne idemo. Mi smo naše nekretnine.


Ako ne idete nigde ovog leta, dobijate 100 odsto popusta.

Naše slavne istorijske ličnosti su toliko ponosne na potomke, da se okreću u grobu.

Svi bi da kupe našu zemlju, što znači da sa nama nešto nije u redu. Ako je svima dobra, zašto nama nije?

Psi rata su naši najbolji prijatelji.

Ovaj put smo izbegli okupaciju. Okupirali su nas spolja.

Mi smo više puta ulazili u istoriju. Uvek kad bi nas gurnuli.

Neukusno je kad političari jedu u narodnoj kuhinji.

NINUS NESTOROVIĆ: MAJSTORI





Moj moral je jako staromodan. Taj meni nikad ništa ne dozvoljava!

Normalno je da se odraslima u Srbiji češće čitaju bajke, nego deci, jer oni više i veruju u njih!

E, jebem ti ja taj prosek! Stalno moramo da ga popravljamo.

Uspesi zavide neuspesima, jer njima uvek ima ko da se raduje!

Ne sude naše sudije više ni po babu, ni po stričevima.  Evro im je sada najbliži rod!

Srbi su postali mitska bića: pola grob - pola rob!

Slika današnje Srbije ne spada u modernu umetnost.To je delo starih majstora!

Uspeh ratnih operacija najviše zavisi od broja i vrste pacijenata koji učestvuju u njima!




недеља, 10. јул 2016.

ZORAN T. POPOVIĆ: UŽIVANJE U BLAGOSTANJU






Ja sam samo Srbin. Za Vojvođanina se još nisam kvalifikovao.

Nekad se na ovim prostorima jelo. Nadam se da će istorija da se ponovi.

Građani ne stižu da uživaju u blagostanju, jer su okupirani svakodnevnom borbom za goli život i opstanak.

Ove godine je napravljeno toliko kilometara auto- puta, da jedva možeš da ih prepešačiš za sat vremena.

Nije mi žao da dam mito, kad znam da je dotični svaki taj evro krvavo zaradio.

,

петак, 8. јул 2016.

MILAN TODOROV: VELIKA TAJNA




Nije tačno da je Srbija na nivou afričkih plemena. Ali temperatura kod nas stalno raste.

Danas sam bi na groblju. Tamo nema nikog živog.

Najteže nam je bilo pod komunistima, a mi se iskažemo tek kad nam je najteže.

Nisam pažljivo pričitao deset božjih zapovesti. Molim da mi se greške oproste na strašnom sudu.

Naš zakon dozvoljava stranim državama da kod nas imaju vlasništvo. Od toga nije izuzeto ni vlasništvo nad našom državom.

Često me pitaju gde sam bio kad je grmelo. Ali ko bi se toga setio kad su kod nas vremenske nepogode tako česta pojava?

Srbija je velika tajna. Ne zna se ko ju je i koliko opljačkao.



ZORAN T. POPOVIĆ: UPOTREBNA DOZVOLA

Dokle god političari žvaću za govornicom, narod će biti gladan.     

Mene samo moja žena razume. Odavno mi je rekla da sam lud.

Gubitkom nevinosti devojka dobija upotrebnu dozvolu.






 
Da znaju kakva je hrana u porodilištima, mnoge bebe se ne bi ni rodile.

Poneli smo belu zastavu a svaki slučaj, da pozajmimo neprijatelju ako mu zatreba.

O predaji nije bilo ni govora. Do nje je došlo sasvim spontano.
 
Porastao je broj samoubistava. Sve je više građana koji svoj život uzimaju u svoje ruke.

уторак, 5. јул 2016.

MILAN TODOROV: CILJ




Naša Sveta stolica je u Beogradu.

Istorija nas uči da smo mnogo bežali sa njenih časova.

Nas kontroliše Veliki brat, da bi sve ostalo u krugu porodice.

U Srbiji je malo pismenih i obrazovanih ljudi da nešto promene, a ostali su na rukovodećim funkcijama.

Naš narod veruje da je oteto  prokleto. Ali, svakim danom iskorenjujemo sujeverje.

Velike sile ne samo da dele sa Srbijom iste ciljeve, nego im je cela naša zemlja cilj.

Da poslednji koji izađe odavde ne bi morao da ugasi svetlo, ovde je sve već pogašeno.

Tip je prinuđen da vozi džip. Nema auto.

Prilikom polaganja Hipokratove zakletve većina lekara drži ruku na levoj strani grudi. Gde je novčanik.

недеља, 3. јул 2016.

ZORAN T. POPOVIĆ: KLINIČKA SLIKA





Najčešća srpska laž: majke mi!

Šta reći o arbitru? Malo je reći, strašni sud!

Prodali su državu a nisu platili porez. Sramota!

Koji god novi svetski poredak dođe, mi uvek na začelju.

Nama nikad neće biti bolje. Takva je klinička slika.

Naši nacionalni interesi su zaštićeni, samim tim što ni mi ne znamo koji su.


RATKO DANGUBIĆ: VAVILON





Postavite svetlo na početku tunela. Tako biste upozorili ljudi da u njega ne ulaze.

Srbija je trebalo ranije da ostane  bez Kosova. Onda bi na Kosovski boj gledala kao na događaj u drugoj zemlji.

Političari su toliko nisko pali, da su u pravu kad tvrde kako su im interesi otadžbine iznad svega.

Ako je suditi po broju jezika koji se u njemu govori, onda i evropski parlament čeka sudbina Vavilona.

Nije se raspalo sve u državi. Ima njenih delova koji su na vreme otkinuti.

Ponuda da se uđe u partiju ne samo da je primaljiva, nego je i opasno da se odbije.

Što vam smeta što je on jedini kandidata za premijera.  Šta biste vi: da se prepolovi?


ANTOLOGIJA SRPSKE SATIRIČNE PRIČE (9)

IVO ANDRIĆ: PRIČA IZ JAPANA



Za vlade carice Au-Ung, bio je među osuđenim Tristopedesetoricom urotnika prognan i pjesnik Moro Ipo.
Tri godine je proživio na najmanjem od Sedam Otoka, u kućici od rogoza. A kad je carica obolijela i njena moć stala sve više da opada, njemu je uspjelo, kao i većini od Tristopedesetorice da se povrati u glavni grad Jedo. Stanovao je nakraj grada u jednom krilu neke svećeničke zgrade.
Građani, siti krvavog gospodstva lude i okrutne carice, su zavoljeli pjesnika, a već oni od Tristopedesetorice bijahu mu nerazdruživi drugovi. Od ruke do ruke su išli njegovi kratki stihovi o junaštvu i smrti, a njegov dobri smiješak bio je u njihovim raspravama kao riječ koja odlučuje.
Tada se dogodi da od otrova sveopće mržnje umrije carica preko svakog očekivanja naglo. Njeni se nevaljali dvorani razbjegoše, a ona je ležala naduvena i grdna u pustom dvoru i nije bilo nikog ko bi je saranio.
Brzo se sakupiše Tridesetpedesetorica urotnika i preduzeše vlast. Podijeliše između se činove i časti i stadoše da vladaju jedinstvenim carstvom na Sedam Otoka.
Kad je u dvoru nekadašnje carice bilo prvo svečano vijeće, prebrojiše se Tridesetpetorica i vidješe da jednoga nema, a kad se pročita spisak svih zavjerenika vidje se, da nema pjesnika Mori Ipo. Ne htjedoše da vijećaju bez njegova glasa nego odmah poslaše roba sa dvokolicom po njega. U neko doba se vrati rob sa praznim kolima; rečeno mu je da je Mori Ipo otputovao i da je za vijeće Tridesetpetorice ostavio pismenu poruku. Najstariji u vijeću primi savijenu artiju i predade je načelniku državnih učenjaka a ovaj je stade na glas da čita:
„Mori Ipo pozdravlja, na rastanku, drugove svoje, zavjerenike!
Blagodarim vam, drugovi moji, na zajedničkoj patnji i vjeri i pobjedi i molim vas da mi oprostite što ne mogu da s vama djelim i vlast kao što sam dijelio borbu. Ali pjesnici su – protivno od drugih ljudi – vjerni samo u nevolji, a napuštaju one kojima je dobro. Mi, pjesnici, smo za borbu rođeni; strašni smo lovci, ali od plijena ne jedemo. Tanka je i nevidljiva pregrada što me dijeli od vas, ali zar nije i oštrica mača tanka pa ipak je smrtonosna; bez štete po svoju dušu ne bih mogao preko nje do vas, jer mi podnosimo sve osim vlasti. Zato vas ostavljam, drugovi zavjerenici, i idem da potražim ima li gdjekod koja misao koja nije ostvarena i koja težnja što nije izvojevana. A vi vladajte razborito i srećno, ali dođe li ikad na naše carstvo od Sedam Otoka kakva bijeda i iskušenje i bude potrebna borba i utjeha u borbi, potražite me, molim vas.“
Tu je predsjednik vijeća, koji je bio malo nagluh, čitanje prekinuo i staračkom nestrpljivošću, s negodovanjem u glasu rekao:
–  Kakva bijeda može zadesiti carevinu za pravednog i slobodoumnog vladanja Tridesetpetorice!?
Svi vijećnici klimnuše glavama; stariji se osmjehnuše prezrivo i sažalno: Kakva bijeda?! Čitanje se ne nastavi nego započe vijećanje o zakonu za uvoz i carinu.


Samo načelnik državnih učenjaka pročita do kraja pjesnikovu poruku, ali u sebi, i onda je smota i pohrani u arkivu nekadanje carice.


Slika: Andre Martins de Barros

субота, 2. јул 2016.

MILAN TODOROV: U SREDIŠTU



Meni nešto nije jasno. Da li smo mi sad zapadno od istoka ili istočno od zapada?
  
Ove godine nema srpskih filmova na međunarodnim festivalima.  Mi smo njima otvoreno rekli: taj film nećete gledati!

Lekari su odbili da prime mito. Tog dana je bilo crveno slovo u kalendaru.

 Ne znam koja krvna grupa najviše privlači komarce, ali kad je potrebno ginuti za otadžbinu svaka je dobra.

Učinili smo značajan napor da prdnemo, pa smo se pritom uneredili.

Srbija je na listi zemalja u kojima je problematična trgovina ljudima. Svi bismo se mi rado prodali, ali je malo kupaca.


ZORAN T. POPOVIĆ: ŠTA VAS ZANIMA



Iz razumljivih razloga građanima nije saopštena istina, da bi oni mogli mirno da spavaju.

Naše starlete se ne ponašaju kao neke uobražene zvezde. One su dostupne svima koji imaju para.

Da bi se obezbedio normalan rad ćelija, potrebno ih je popuniti odgovarajućim brojem zatvorenika.

Oni političari koji se prepoznaju u mojim aforizmima, hoće samo sebi da daju na značaju.

Pitajte me šta vas zanima – reče student profesoru na ispitu.

Danas sam morao da otkažem sve aktivnosti, jer imam jako zgusnut raspored.