понедељак, 29. јул 2019.

DOBRIVOJ ANTONIĆ: MOJ GLAVNI JUNAK




pinterest
Sedmorica Srba poslala su Apolo u svemir. Proradili geni nebeskog naroda.

Nije problem kod nas sloboda govora. Problem nastaje kad se govor završi.

Glavni junak mog romana je život. Kraj će biti tragičan.

Evo, sutra će biti pet godina od kada te više ne volim i ne mislim na tebe.


ДУШАН ПУАЧА: НАДА





pinterest
Немам ја никаквих додатних захтева према властима. Све су ми већ обећали.

Буба мара ми је слетела на руку. Она је крива што сам отишао из Србије.

Радујем се само лажним вестима. Оне ми буде наду



понедељак, 22. јул 2019.

NINUS NESTOROVIĆ: ODLAZAK NA MORE




pinterest
Da li će se strašila plašiti ptice ili ljudi, zavisi samo od mesta na koje će ona biti postavljena.

Vlast je potpuno racionalizovala našu državnu upravu. Pre se samo vojskom i policijom upravljalo sa istog mesta,a sada i medijima.

Dželat izlazi na bis kad to od njega traži vlast, a ne publika.

Najveće barikade su u našoj glavi. Iza njih se svi zaklanjamo.

Nije problem u tome što oni, koje kod nas privode u policiju, nikad ništa ne znaju,
nego što one, koji sve znaju, nikad ne privode.

Otišao sam na more. Odmah se vraćam.

четвртак, 18. јул 2019.

MILAN TODOROV: DOBA SEBE




pinterest
Odlazili bismo na rečnu plažu uvek u ranim prepodnevnim časovima. Temperatura vode je bila između 22 i 24 Celzijusova stepena. Vodio sam o tome računa prateći evidenciju o vodostanju. Na plaži u to vreme obično nije bilo posetilaca. Samo moja žena i ja. Tu i tamo poneki pospani momak za barskim pultom i neki ribolovac u čamcu u prolazu. U daljini usidreni šlepovi natovareni džinovskim cevima za naftovode. Izgledali su kao velike ćutljive mrlje. Da, bio je tu, na pesku, kraj naših nogu i natruli panj koga je zimski povodanj odnekud naneo na obalu.  Sve vreme smo ulazili u vodu rutinski prolazeći pokraj njega.  Bili su to lepi dani i svaki dan je bio isti. Malo stajati na suncu, poprskati leđa, ruke, noge hladnom vodom radi privikavanja i zatim se baciti u reku. I tako, dok nismo shvatili koliko je potreba za kontrolom ograničila sve naše mogućnosti. Shvatili smo da ne koristimo život da bismo radili stvari zbog kojih smo rođeni. Radimo samo ono što moramo i za šta smo sigurni da nam čini dobro. Bilo je tako potrebno odreći se discipline!
***
Prošlo je dva dana dok sam prišao trulom deblu uz vodu i podigao ga. Začudo, nije bio težak koliko sam očekivao. Otkotrljao sam ga u plićak, ali on je i dalje tamo samo ležao. Zagazio sam u vodu i gurao ga ka dubini reke. Posle par metara odgurnuo sam ga iz sve snage i on je zaplovio.

среда, 17. јул 2019.

MILAN TODOROV: O USAMLJENOSTI




pinterest

Kad sam usamljen u gomili svejedno mi je da li je to gomila debila ili akademika.

DOBRIVOJE ANTONIĆ: PRIJATELJI





pinterest
Srbija ima više policije nego što joj treba. Moramo povećaćati kriminal, da ljudi ne ostanu bez posla.

Da ne bi demokratije, mi bi još bili u socijalizmu i ne bi znali šta je diktatura.

Robna razmena Srbije i Hrvatske nikako da dostigne nivo razmene protestnih nota.

Evropljani su nam dobri prijatelji. Kad god im mi trebamo.

понедељак, 15. јул 2019.

VASIL TOLEVSKI (Skoplje): OLTAR





pinterest
Veliki su vernici. Samo sa oltara nisu krali.

Nepismeni imaju isti ukus. Njima je svaka knjiga ista.

Zašto bismo radili?! Nas su zaposlili da aplaudiramo.

Vlast koja se vrti u krug ima pravo da se nada da će ponovo doći na vlast.

петак, 12. јул 2019.

MILAN TODOROV: KRAUL

pinterest




U prepunom megamarketu stariji čovek dugo gleda lubenicu. Nisu zrele, pitam. Ma ne, nego su teške a ja nešto umoran. Danas sam kosio travu oko kuće. Napunio pet džakova. Svaka čast, kažem. Koje ste godište? 45. Svaka čast. On na to čučne. Mogu, kaže. Zatim legne i napravi dva skleka. Mogu još! Kad sam došao na red na kasi on je plivao kraul po podu. Bog zna dokle je sad već stigao!

POP D.ĐURĐEV: ETIČKO ČIŠĆENJE



pinterest



Kuršumi od vrelog olovnog sloga,
reči su tihe plaćene ubice,
Neutralisali su u nama Boga,
Iz milosrđa, možda nehotice.

Izdišu pevajući slova na papiru,
što na pameti željno je drumova,
svaka naša misao počiva u miru,
u nacionalnom rozarijumu umova.

A odonud opet kad horda nagrne
na akcijsku ponudu belog roblja,
odeveni u Bosove uniforme crne
investitori u palanačka groblja.

I opet bez borbe predali smo meč,
čin suicida je čak i šaputanje,
vazda ubitačna bi prejaka reč,
a glave će nam doći ovo ćutanje.


(iz nove knjige ETIČKO ČIŠĆENJE,Media art content, Novi Sad, 2019)

NINUS NESTOROVIĆ: RANO JE ZA KAJANJE

pinterest



Bez pomoći države, sve u Srbiji bi brzo propalo. Čak i kriminal.

Pre je mutavi bio samo Đura. Sad su svi.

Njegovi sledbenici uopšte ne moraju da razumeju njegove govore. Za prelaznu ocenu dovoljno je samo da ih nauče napamet.

Ako je otac Srbin ne mora automatski i sin da bude Srbin. On može da bude i Srpkinja.

Svaka daska može da bude odskočna, pa i klozetska. Potrebno je samo da se mlaz pravilno usmeri.

Rano je da počnemo da se kajemo. Jebanje još nije gotovo.


DOBRIVOJE ANTONIĆ: GDE SU JUNACI





Uspostavljeni su prioriteti u razvoju Srbije. Prvo bilbordi, pa struja, voda i put.
pinterest

Upoznaj domovinu, da znaš gde si nekada živeo.

Toliko muke, a nigde junaka.

Patriotizam raste obrnuto proporcionalno smanjenju države.

Iskorenili smo glad. Gladni su pomrli siti svega.

Malo je besmrtnika. Daleko je više bezživotnika, onih koji nikada nisu stigli da žive.  

петак, 5. јул 2019.

RATKO DANGUBIĆ: TRBUHOZBORAC





pinterest
Bio je od onih koji vole da svaljuje na drugog krivicu za svoje poraze, nevolje i sumnje. „Nedostaje ti da govoriš što misliš“, korio je sebe, „gnjido?“ Nedostaje mu strašno, snuždio se. Toliko mu nedostaje, da ga duša boli. Ali, očevidno, on nije ni od onih koji imaju snage da izađu na scenu i kažu šta treba. Istina, nije naročito ni obrazovan, ali ni toliki idiot da ne bi umeo da kaže šta mu je stvarno na srcu. Odavno se navikao na ovu olinjalu ulogu, već mu je treći mandat u parlamentu, dobra plata, privilegije u vezi auta i hrane u restoranu, ima i izvežbano oko i uho da vidi i čuje šta sme da se radi, šta nije prikladno. Jadni čovek, rekli bi oni koji ga preziru. U položaju je da treba da govori, ali se retko, ma gotovo nikada u parlamentu ne javlja za reč: pripada vladajućoj partiji, ali se ne slaže ni oko čega što ona radi. On ima u svemu suprotno mišljenje od njih, i ne usuđuje se da ga iznese, čuva što ima, dali su platu i da diže ruku.
Svaki put kada uđe u salu parlamenta, moli Boga da progovori iz srca, ali to ne uradi. Uradiću to, umiruje sebe, treba samo da izabere trenutak kada su njegovi u raskoraku. U stvari, ne želi ni da bude tužan. Teši sebe, zbog ovoga se ne gori  paklu. Inače, on misli da je dobar čovek, i da mu se dobro mora dobrim vratiti. To je ono što mu držu glavu iznad vode. Ako nastavi ovako, umiruje sebe, uradiće jednog dana ono što je naumio. Kada ga nešto pitaju o šefu njegove partije, njemu je to najbolja zabava. To kada priča o svome šefu, ispada da je šef više nego pametan, human, obrazovan, cakan. U istinu, oni koji ga bolje znaju, rekli bi da je i vešt čovek, služi sa sitnim prevarama, koje ranije pripremi, radi ono što naumi, pa po kuloarima priča protiv opozicija, za svaki slučaj, pljuje ih gde može, i ovde je on gledao izdašno da zadovolji svoju partiju, njene čelnike i njenu liniju, i izgleda da u ovome sjajno uspeva.
On je, stvarno, činio sve ne bi li stvorio privid da je on taj koji jeste, glas razuma. Izabrao je da igra igru, treba mu i terapija, nije spreman da se pruži na psihijatrijski kanabe, boji se da psihijatri rade za službe. Ovo je njegova igru i nju zna da igra: ne trebaju pare, nije ni intelektualni napor. Posmatra opozicionare kao lutke, ovo su oni s kojima se identifikuje, topi se od radosti, i sebe ne prepoznaje. Njegovi, gotovo detinji, uzvici radosti, koje guta kao knedle, su priča za sebe. I kada ovi opozicionari govore, on žmuri i vidi sebe za govornicom. Ponekad je i utučen zbog uloge koju je sebi dodelio, svestan je, nesumnjivo, da nije glup, i da ume sebe da dovede u neverovatnu situaciju. Sebi je nalik na ljude koji nose one lutke-trbuhozborce. Zamišlja da drži lutku opozicionara u rukama i da ova govori ono što se on ne usuđuje da kaže. Tako sebe, tajno, i zove, kada je sam sa sobom-trbuhozborac, i lepo mu je.