RATKO DANGUBIĆ: CIPELE S BLOKEJIMA
To kako ja gledam na događaje i ljude, treba porediti sa posmatranjem kroz zaleđen, tu i tamo otopljen prozor. Ne mogu da zaspem rano, pa onda zapisujem misli koje ne volim da zaboravim. Mene zovu knjigovođa smrada, jer ja na gradskoj deponiji evidentiram kamione koji dovoze gradsko đubre. Ne vodim dnevnik da bi pokazao koliko sam mudar ili depresivan, niti da ostavim trag u vremenu. Mene je komunizam obrazovao i izveo na put i ja danas nemam kome za svoje nauke da zahvalim. Postoji surovi mangupluk kod ljudi koji svoju intimu izvrću pred ljudima, kao da je koža odranog ovna. Politika i demokratija mi ne dodiruju srce; ja volim da se bavim svakodnevnim stvarim, ljudima i njihovim mukama. Ponekad mi i prijatelji, nesvesno, doturaju i sami kakvo zapažanje, kao da je fraklić rakije, da nazdravimo. Sve je ovo, bogami, skoro spontano, bez zadnje namere. Ima među mojim drugovima i onih koji ne mogu da izdrže, a da ne lanu kakvu stvar protiv vlasti. Eto Jerotija: pravi je filozof, ali i j...