Постови

MILAN TODOROV: BIVŠE RADOSTI

Слика
  Milan Todorov BIVŠE RADOSTI Tog leta upoznao sam dve balerine. Pripremali smo neku predstavu u pozorištu. Stara balerina je bila koreograf mladoj balerini. Stara balerina je nekad bila lepa i zavodljiva kao što je tada bila mlada balerina. Stara je stanovala na prvom spratu u stanu čiji su prozori gledali na staro groblje na kome više nisu sahranjivani ljudi. Mlada je bila u drugom stanju. To se nije videlo. Ali, stara je to primetila i rekla mi da mlada neće moći da igra u predstavi. Nisam bio siguran da je to tačno. Izgledalo mi je kao sukob dva sveta svakog okovanog u svom vremenu strasti i putenosti. Ali, zaista, mlada se više nije pojavljivala. A stara se zavukla u svoj stančić u zgradi dignutoj kako se pričalo na okrajku groblja na nečijim kostima. I sada kada autom jezdim pored te zgrade pored tog groblja pored stana stare balerine koje više nema pomislim kako je veza sa spoljnim svetom samo prstohvat tiranije starijih i moćni...

RATKO DANGUBIĆ: MALE PRIČE

Слика
  Male priče Ratko DANGUBIĆ 1.  Bombaj Kada se moja tetka vratila iz Bombaja, više nije govorila glasno. Pre tog putovanja bila je žena koja se smejala celim telom, tresući narukvice niz ruku kao rasute novčiće. Prodavala je tkanine u uskoj radnji kraj reke i svaki kupac odlazio je uveren da joj je rekao nešto važno. A onda je, jednog novembra, nestala na tri nedelje. „Indija“, rekla je moja majka oprezno, kao da bi sama reč mogla da pukne. Kada se vratila, nije donela poklone. Samo malo mesingano zvonce umotano u novine. Za večerom je govorila o vrućini. „Vrućina ulazi u misli“, rekla je. Otišla je sa čovekom iz Beograda koji je uvozio mašinske delove. Niko nije pitao da li ga voli. U našoj porodici ljudi su izbegavali ljubav kao što seljaci izbegavaju stare bunare. Godinama kasnije, posle njene smrti, pronašla sam fotografiju skrivenu u kuvaru. Tetka je stajala pored tamnokosog muškarca na prepunoj ulici. Iza njih su bili bicikli, žice, dečaci koji nose korpe s pomorandžama....

PREDSEDNICI DKV

Слика
  PREDSEDNICI DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA VOJVODINE hronološki Predsednik Potvrđeni period ili godina Tomislav Ketig 1971–1975. vanu.org.rs Miroslav Antić Predsednik u martu 1977; početak i kraj mandata nisam potvrdio. Searchable Digital Library Nandor Gion 1979–1982. EKASrbobran Petko Vojnić Purčar Vojislav Despotov 1984–1985; neki izvori navode do 1986. Blic 1985-1986; 1997-2000. Miro Vuksanović 1985–1986, prema objavljenoj biografiji. Kupindo.com (62157853) Oto Tolnai Izabran u martu 1989; kraj mandata nisam potvrdio. Претражива дигитална библиотека Nenad Grujičić 1993–1997. Blic Selimir Radulović 1997–2000. Културни центар Војводи...

MILAN TODOROV: JESENJA SONATA

Слика
  Milan Todorov JESENJA SONATA S jeseni već godinama osećam potrebu da se bez ikakvih ograda izvinjenja opravdanja vratim prirodi njenom lišću koje opada cvetovima korova koji jedini opstaju u prvim hladnoćama crkvama na Fruškoj ukotvljenim na sigurno u manastirski opsadnim zidinama vodi koja je skoro presahla svemu što nestaje što se neuspešno okreće ka drugoj strani sunca ne znajući da ga i ono izdaje. S jeseni kada sve odustaje u ograničenoj tuzi u toj tišini kraja toplog i lakog života poput ptičjeg izmeta ja jasno čujem udaljene zvuke svog srca koje prepoznajem kao upozorenje.

MILAN TODOROV: DA TI KAŽEM NE BI POVEROVAO

Слика
  Milan Todorov DA TI KAŽEM NE BI POVEROVAO Ponekad vozim isuviše brzo, naročito u rana jutra, ne znam zašto to činim, u ovim, blago rečeno, zrelim godinama. Nigde mi se ne žuri. Ali ja jurcam maltene svako jutro, na opasnim okukama koje su mnoge oterale u grob ne trubim. Za sada prolazim vrlo dobro. Borovi u groblju su na svom mestu. Ipak, osećam se prevareno. Mnogo toga što mi se dogodilo u životu ne zaslužuje moje srce. Osim sanjanja. U snovima u kojima prizvam više nego što bi bilo prikladno više nego što bih kada bi nekome pričao taj poverovao.

MILAN TODOROV: PTIČJE OKO

Слика
  Milan Todorov PTIČJE OKO Nikad se više dece nije rodilo u ovom gradu koliko poslednjih godina. Izlegli su se iz jajeta sveta isto kao i gradski golubovi. I jedni i drugi novostasali kao da se za razliku od mene ne plaše nikoga, ni pada ni leta oni su još bez godina imaju vlast nad gradovima carevima istorijom za sada dok dečak otrgnut od trotineta ne potrči za golubom da ga, ne zajući šta drugo, preplaši ako ne i uhvati. Sedim na klupi u parku u zajednici goluba i dečaka sa ptičjim okom u oboje sa očima koje se još nisu ogrešile dok me dan prvojesenji na kratkom povocu ne otrgne i odvuče preko reke, kući.

MILAN TODOROV: ŽICA ZA PSA

Слика
  MILAN TODOROV ŽICA ZA PSA Žicu za psa viđao sam u prostranim seoskim dvorištima. Bila je razapeta između kuće i nekog udaljenog stuba, šupe ili drveta. Po njoj je klizio metalni prsten, a sa njega se spuštao lanac do ogrlice. Pas je, dakle, mogao da trči. Imao je deset, dvadeset, možda i trideset metara slobode. Ne više. I nije mogao nigde da ode. Ne znam ko se i kada setio žice. Davala je iluziju slobode, ali ta iluzija imala je jedan pravac, dvosmernu liniju i ograničenje od – do. To je uvek bila mera sigurnosti za gazdu. Pas je želeo da zna šta ima iza ograde. Ko prolazi putem. Čiji miris vetar donosi iz susednog dvorišta. Zašto mačka može da preskoči ogradu, a on ne može. Kuda odlazi gazda kada zatvori kapiju. Zašto se svi vraćaju iz nekog sveta u koji njemu nije dozvoljeno da uđe. Zaletao se. Žica bi zazvečala. Lanac bi ga cimnuo za vrat. Posle izvesnog vremena više nije morao da pokušava. Naučio je dokle doseže njegov svet. To je najvažniji deo dresure. Ne kada ...