MILAN TODOROV: SMRDIBUBA
Milan Todorov SMRDIBUBA Rano ujutro jer leti rano ustajem kao seljak koji ide u rat odlazim u kupatilo bunovan skidam plavu pidžamu i u trenu kad prebacujem najpre desnu pa levu nogu na dnu bele keramike ugledah zelenu smrdibubu koju smo kao mali zvali smrdljivi Martin. Ne želeći da je dodirujem pokušavam jakim mlazom hladne vode da je istisnem u slivnik ali ona se vraća. Zatim se setih vrele vode i poprskah je baš dobro njome a ona se opet pojavljuje čini mi se življa nego pre šurenja. Tumačim to predugim i pretoplim letom. smrdljivi Martin se prilagodio visokim temperaturama. Njegove noge su nervozne. On pokušava da beži premda nema izbora u keramičkoj urni kupatila. Posmatram ga i mislim Nećeš se udaviti tvoja smrt je još umornija od tebe. Onda sam ga zgazio i otpremio u kanalizaciju. Ali dok mi hladna voda klizi niz telo mislim o grehu kao još neznatnom gubitku.