Постови

MILAN TODOROV: BEZGREŠNE LJUBAVI

Слика
  Milan Todorov BEZGREŠNE LJUBAVI U antičko doba vladalo je uverenje da su žene pohotnije od muškaraca kao i da imaju pokretnu matericu koja bi išla gore do dijafragme daveći mladu ukoliko joj u pomoć ne bi brzo priskočio raspoložen muškarac. Danas je sve drugačije. Muškarci su na društvenim mrežama poput kasnih noćnih paukova koji love ženske lajkove to nemušto noćno dozivanje opasno šetajućih materica bez opipljive vere u sebe.

MILAN TODOROV: ŽUBOR

Слика
  Milan Todorov ŽUBOR Svake druge nedelje obično petkom odlazim u biblioteku vraćam knjige neke sam pročitao većinu samo prelistao a zatim uzimam nove koje ću isto tako vratiti pročitano – nepročitane. Bibliotekarka me nikada ne pita da li mi se neka knjiga dopala. Pitanje sviđanja je poput vetra u  vetrenjačama ili skinutog prstena sa domalog prsta. Ja volim tu prazninu u odnosu kao zadovoljstvo bez sadržaja bez otkrivanja svoje unutrašnjosti. Dobro je njeno ćutanje bar ne gubim vreme koje bih potrošio na šta sa žuborom sveta propuštenog smisla žuborom dobrim sada za spavanje.

MILAN TODOROV: PRIOBALJE

Слика
  Milan Todorov PRIOBALJE Dosta je bilo zavaravanja ali to nema ko da im kaže. Zar ne mislite da ćete trovanjem rečnih pacova u priobalju zabraniti reku u koju smo kao deca ulazili bez pomisli na to da postoje dobri i loši životi odnosno da je život rečnog pacova manje važan od života psa za šetnju. Pominjete opasnosti zaraze a najveća opasnost zapravo je praviti tuđe grobnice radi svog udobnog života, trovati sirote i gladne glodare sakrivene u siromaškoj kamenoj obali iz koje sa strahom izlaze samo po noći i punoj mesečini darom neba koje smo odavno zaboravili.

MILAN TODOROV: LJUBAV JE IZ RAJA IZAŠLA

Слика
  M ilanTodorov LJUBAV JE IZ RAJA IZAŠLA Imaginacija je neprestano premeštanje i preplitanje doživljenog. Ubeđen sam da su novi događaji mogući samo zahvaljujući sećanju na stare događaje. T ako je bilo i ovog dana, tačnije večeri. Vraćao sam se iz grada. Kiša je tu sasvim prestala, ali je žestoko padala kad sam izašao iz njega i bazao vijugavim putem između tvrđave i Dunava. Između istorije i nečeg novog što voda uvek nosi. Kada sam stigao kući prvo što sam uradio bilo je da se istuširam i obučem novu plavi pidžamu. Nova, koju sam kupio tamo gde i staru, pre najmanje pet ili šest godina, bila je iste tamnoplave boje ali materijal je bio tanji i nekako providljiv tako da se svaki čovek, pomislio sam kad sam je prvi put obukao, mora osećati pomalo nesigurno. Pitao sam prodavačicu u toj maloj, donekle zaguščjivoj, radnji u Zmaj Jovinoj ulici u centru zašto je pidžama tako tanka a ona mi je odgovorila da sada prave takve, jer su zime blaže. -Osim toga – rekla mi je sa ...

MILAN TODOROV: O DUŠI

Слика
  Milan Todorov O DUŠI Jednom prilikom u nekoj sali za promocije jedne izdavačke kuće govorio sam o preimućstviu duha nad toliko hvaljenom i opevanom dušom tvrdeći da je duša izmišljena kategorija za trgovanje verom i romantičarskim pesmičuljcima. Većina se nije složila. Gledali su me sa jedva skrivenom mržnjom. Ne znam šta sam drugo mogao. Duh ume da govori da piše i crta a duša sablasno ćuti, ona ne ispunjava prostor oko nas. Niko je nije video. To još ne mora ništa da znači, ali potreban nam je prepoznatljiv oblik našeg unutrašnjeg postojanja a ne prepuštanje tajnim znacima želje da budemo bolji u nadi da možemo nadvladati vreme svog trajanja protraćeno obično u neznanju strahu ili samoljubiv oj gramzivosti. Ako sam pogrešio molim svoju dušu u izganstvu da uveća moju skromnu ambiciju da u svakodnevnom redu za raj pronađem reč koja označava sve, istoriju sopstvenog uništenja ljubav za sveukupno stvoreni svet i najzad za sećanje n...

MILAN TODOROV: KRUG

Слика
  Milan Todorov KRUG Odlučio sam da prestanem da pišem. Postoji toliko konkretnih, materijalnih i opipljivih stvari koje bi trebalo da uradim a koje će me sasvim sigurno ispuniti zadovoljstvom. Ako ne baš zadovljstvom, ono, nadao sam se, mirom, onim tihim malim dragocenim mirom kao kad opatica prebira svoje brojanice. Ploča na terasi, na primer, kada se posle zimskih snegova i prolećnih kiša natopi vodom, učini da se zidovi u donjem delu gde se nalazi i moj mali atelje za slike, knjige i raritetna vina – ovlaže tako da sa njih otpada kreč a slike u ramovima dobijaju zelen o plesnjivu boju. To sa ravnim krovovima je stalna neizlečiva muka. Šta s ve nisam probao, od ib e r laufa, ma šta to značilo, do specija l nih izolacionih materijala koj e su reklamirali uveliko kao sjajno sredstvo koje ne dopušta vlaženje ili odvajanje cement nih i gipsanih ploča. Naravno da je sve to, kako se u narodskom žargonu kaže: držalo vodu dok majstori ne odu. Trebalo je sačuvati moj mali atelj...

RATKO DANGUBIĆ. MALE PRIČE (2)

Слика
  Ratko DANGUBIĆ MALE PRIČE (2) 1. Azimut zaboravljenih izbora Sačuvao sam račun, ne zbog iznosa, već zbog malog kompasa koji je uz njega došao kao višak, dar, kao fusnota uz neku neizgovorenu odluku. Kasirka nije pomenula pravac; nasmešila se sa tihom sigurnošću nekoga ko prisustvuje dovršetku nečega što je započeto drugde. Kod kuće sam otkrio da igla ne pokazuje sever, već zid komšijinog stana. Tamo je, kako sam se nejasno setio ili izmislio, nekada bio skriven radio-predajnik iz rata kojeg se niko ne seća. Zaborav je, pomislio sam, uveden administrativno. Pokušao sam da vratim kompas. Prodavnica više nije postojala. Na vratima je ostao natpis: Zalihe se prodaju drugde. Strelica ispod nije pokazivala ni u jednom postojanom pravcu; podrhtavala je, kao da traži uzrok, a ne cilj. Te noći kompas je reagovao na tiho zujanje iz zida. Stavio sam ga, zajedno sa računom, u fioku. Fioka je počela da bruji ravnomerno, gotovo službeno. Ujutru su na računu bile nove stavke. Nisam se...