MILAN TODOROV: KIŠA
Mil an T odorov KIŠA Jednom je jedan čovek pred mnogim ljudima seo u kožnu fotelju koja se pod njim zamalo prelomila tako da je upao u nju, i izgledalo je da će — ostane li u tom poluzgrčenom položaju — biti neko kome je potrebna pomoć. Ali čovek se samo nasmešio i mirnim tonom rekao: Kad sam se ionako već uvalio, idem do kraja. Domaćin mu je pogledom punim izvinjenja predložio novu fotelju, ali je ovaj odbio. Od tog događaja nije prošlo više od deset meseci kada je, u propalu fotelju zavaljen, čovek umro. Neke banalnosti su znakovi. Da li piješ vodu na izvoru iz dlana? Koliko orezuješ puzavce na terasi? Da li veruješ u signal iz kosmosa koji putuje milijardu godina do nas? Sve su to reči... bez odgovora. Ono što kradeš iz sećanja ogrlica je oko vrata. Steže do gušenja, ali ne boli — samo ponekad, kad rominja kiša. Mil an T odorov KIŠA Jednom je jedan čovek pred mnogim ljudima seo u kožnu fotelju koja se pod njim zamalo p...