Постови

MILAN TODOROV: XXXXXV POGLAVLJE ROMANA U NASTAJANJU „TRAŽENJE BOGA“

Слика
  Milan Todorov XXXXX V POGLAVLJE ROMANA U NASTAJANJU „ TRAŽENJE BOGA“ Krompirići Nekako u to vreme u samostanu su odseli neki mladi ljudi predvođeni jednim sredovečnim uglađenim gospodinom koga su, prema svedočenju Jaroslavove majke oslovljavali jednostavno: kapetan. Sa sobom su doneli brdo nekakve tehničke opreme, radio prijemnika, antena, lokatora, mikrofona, skenera, rentgena i ko zna čega sve ne, ako je verovati Jaroslavu koji se u čitavu tu stvar uplitao maltene više nego ja. Međutim, jedno je bilo očigledno, tajanstveni gosti samostana nisu bili nikakvo redovnici, iskušenici, niti učenici franjevci. Rat je tada već bio počeo da se širi Balkanom kao požar kroz suvu travu. Nije se još znalo gde će stati, niti je iko više umeo da objasni zašto je počeo baš tamo gde je počeo. Odlazeći na posao jednog jutra dok sam prelazio most ugledah u vodi, tik ispod prvog stuba mosta sa gradske strane nasuprot tvrđavi leš muškarce u civilni odelu. Imao je svezane ruke i ležeo je potrbu...

RATKO DANGUBIĆ: MALE PRIČE (18)

Слика
  MALE PRIČE / 18 / RATKO DANGUBIĆ Dunje Moja baka je držala dunje na ormanu. Tvrdila je da kuća bez njihovog mirisa liči na železničku čekaonicu. Nikada nisam razumeo tu vezu. Ali svake jeseni kupovala je po tri dunje. Ne dve. Ne četiri. Tri. Posle njene smrti, orman je ostao prazan. Tek tada sam shvatio da nije čuvao odeću. Čuvao je jesen. Jedne noći učinilo mi se da iz praznog ormana dopire miris dunja. Otvorio sam vrata, ali unutra nije bilo ničega osim mraka. Možda je baka sve vreme znala ono što ja nisam: da neke stvari ne ostavljamo u kući da bi ih sačuvali, nego da bi one sačuvale nas od prolaska vremena. Stari bioskop U našem gradu postojao je bioskop koji se zvao „Zvezda“. U njemu sam prvi put držao devojku za ruku. Film se više ne sećam. Ni ona se verovatno ne seća mene. Ali se sećam svetlosti projektora koja je prolazila kroz dim cigareta. Izgledalo je kao da se i sama svetlost polako seća nečega. Danas je na tom mestu prodavnica nameštaja. Sofe su uredno pore...

MILAN TODOROV: SMRDIBUBA

Слика
  Milan Todorov SMRDIBUBA Rano ujutro jer leti rano ustajem kao seljak koji ide u rat odlazim u kupatilo bunovan skidam plavu pidžamu i u trenu kad prebacujem najpre desnu pa levu nogu na dnu bele keramike ugledah zelenu smrdibubu koju smo kao mali zvali smrdljivi Martin. Ne želeći da je dodirujem pokušavam jakim mlazom hladne vode da je istisnem u slivnik ali ona se vraća. Zatim se setih vrele vode i poprskah je baš dobro njome a ona se opet pojavljuje čini mi se življa nego pre šurenja. Tumačim to predugim i pretoplim letom. smrdljivi Martin se prilagodio visokim temperaturama. Njegove noge su nervozne. On pokušava da beži premda nema izbora u keramičkoj urni kupatila. Posmatram ga i mislim Nećeš se udaviti tvoja smrt je još umornija od tebe. Onda sam ga zgazio i otpremio u kanalizaciju. Ali dok mi hladna voda klizi niz telo mislim o grehu kao još neznatnom gubitku.

MILAN TODOROV: XXXXXIV POGLAVLJE ROMANA U NASTAJANJU „TRAŽENJE BOGA“

Слика
  Milan Todorov XXXXXIV POGLAVLJE ROMANA U NASTAJANJU „ TRAŽENJE BOGA“ Gozba vojnika Ne znam ko je to rekao, ili ko je rekao prvi, možda Paund, ali mi se sviđa, a rekao je: „U svakom razgovoru između ljudi postoji nešto religiozno“. Dodao bih tome samo jednu rečenicu: I u svakom ćutanju. Štaviše, ćutanje je može biti još svetije. Jer u ću t anju ima više života. On je još skriven, ali baš ta tajanstvena, sporedna poza, omogućava tom životu da se razvija kao plod zaboravljene voćke u dnu bašte, iza kuće. Kaže se da čovek ćuti kad je očajan. Ali ćutanje je veće, jer ono može da bude gest kojim se dovo d i u pitanje pozicija sudbine. Gvardijan fra Mario se latio ćutanja verovatno, a beše svojevremeno, kako su mi pričali, sjajan pisac i govornik propovedi - iz samo jednog razloga. Više nije bio sposoban da izlazi na kraj sa svojim telom ali je žudeo da, pogotovo sada kada je rat počeo i kada su događaji svakodnevice sa sve krvavijim ljudskim iskustvima, premosti veliki jaz ...

REČ NA VEČERAŠNJEM OTVARANJU MEĐUNARODNOG KNJIŽEVNOG FESTIVALA

Слика
  POEZIJA – NAŠE VREME DUHOVNOG TRAJANJA Milan Todorov Pre svega želim da pozdravim pesnike iz zemlje i inostranstva, uvažene goste i vas, cenjena publiko. Želim, takođe, da pozdravim i ovo naše neobično vreme u kome — iako je to još uvek nedovoljno poznato — svetski poznate ličnosti osnivaju književne klubove, a visoka moda lansira proizvode ukrašene literarnim klasicima. Dior je predstavio nove verzije torbi ukrašene koricama Džojsovog „Uliksa“ i stihovima Volta Vitmana. Modna kuća Coach i njen dizajner Stjuart Vivers proizveli su minijaturne priveske koji su postali čitljive mikro-verzije knjiga — od „Znam zašto ptica u kavezu peva“ Maje Andželou, do „Razuma i osećajnosti“ Džejn Ostin... Čitanje, dakle, iznova postaje popularno (ma koliko to delovalo pomodno i paradoksalno) upravo zato što se mladi ljudi danas suočavaju sa ogromnim egzistencijalnim pritiskom, kao posledicom globalne krize i užasnih ratova. Kada se spoljašnji svet raspada, čovek nagonski traži čvrst oslonac ...

XXI MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI FESTIVAL - DKV

  Д ВАДЕСТ ПРВИ  МЕЂУНАРОДНИ НОВОСАДСКИ КЊИЖЕВНИ ФЕСТИВАЛ TWENTYFIRST INTERNATIONAL NOVI SAD LITERATURE FESTIVAL Друштво књижевника Војводине * zlatnagreda@neobee.net * www.dkv.org.rs * +381 21 6542 432 Клуб Абсолут у Змај Јовиној * Club Absolut; in Zmaj Jovina* Читање са балкона у Змај Јовиној * Balcony of the Club Absolut; in Zmaj Jovina *Дигитални омладински центар , Војводе Путника 1 * Youth Center, Vojvode Putnika 1*Poetry reading *Interview * Balcony of the Club Absolut * Symposium the topic of Literature and neoliberalize * International Literary Award of Novi Sad*International Literary Award Milan Nenadić* Branko’s Award Шта поезија учи What does poetry teach? Его Ренедо ( Француска ), Родолфо Хеслер (K уба, Швајцарска) , Том Бреземан ( Немачка ), Бећир Вуковић ( Црна Гора ), Ненад Глишић , Надија Реброња , Зоран Ћирић , Драгица Ужарева , Војислав Карановић , Љиљана Фијат , Душко Новаковић , ...

MILAN TODOROV: XXXXXIII POGLAVLJE ROMANA U NASTAJANJU „TRAŽENJE BOGA“ Najezda ježeva

Слика
  Milan Todorov XXXXXIII POGLAVLJE ROMANA U NASTAJANJU „TRAŽENJE BOGA“ Najezda ježeva Ježevi su prvi nanjušili da se neko zlo sprema. Izlazili su iz svojih rupa u glini, zgrčeni i potamneli, kao nagoveštaji odvratnog vremena koje ne donosi ništa dobro, a guta sve što je čovek godinama sticao i čuvao. Noću bi se pomaljali pred vratima radničkih kuća oko stare ciglane, klizili raskrečenim kratkim nogama preko pragova plašeći žene i decu, zavlačeći se u postelje, u zaturena kupatila ili niske dvosede na kojima su domaćini poluležećki uveče do kasno piljili u televizore. Francuz je mrmljao sebi u bradu da će se njihova apsurdna pojava neizbežno završiti. Ali nije se završavalo i Francuz je polako postajao onaj malo upotrebljivi Radoje, iz sažaljenja države uhlebljeni portir propale radnje sa zemljom. U jednom trenutku naseljem je neko proneo vest da se sprema rat i da su buduće granice već iscrtane. Kad sam to čuo, učinilo mi se da ništa nema svoj početak, da se sve samo nastav...