Постови

MILAN TODOROV: DALGA

Слика
  Milan Todorov DALGA Postoje tolike stvari o kojima ne razmišljate dok prolazite pored njih. Najčešće su to one glomazne reklame pored puteva, često na raskrsnicama tako da vas istovremeno zbunjuju i zaklanjaju semafore, ali nikog a nije briga za to. Međutim, prolazeći danas gradom, pogled mi se, dok sam čekao da neka debela studentkinja kod univerzitetskog centra tromo i sa telefonom pred očima pređe zebru, ipak zadržao na reklami neke, ne znam koje, parfimerije ili kako se danas zovu drogerije, koja je reklamirala veštačke trepavice sloganom „Trepavice van okvira stvarnosti“. Učinilo mi se da je to dobar slogan i za mnoge stvari koje nisam do sada uspeo da objasnim sebi. Tog predvečerja išao sam na sastanak sa čovekom koji je išao u istu gimnaziju kao i ja, ali je bio dve godine mlađi. Kad sam ga prvi put posle troliko godina ugledao - u prvom trenutku nisam mogao da ga prepoznam. Bio je u ritama, na njegovom odelu bile su zakrpe šarenih boja, nosio je u ruci zamašćenu p...

MILAN TODOROV: CRNA DEVOJKA

Слика
 Milan Todorov CRNA DEVOJKA U vreme dok sam još pristajao na učešće u letnjim festivalima knjige dogodilo se nešto što nisam mogao  da objasnim ni sebi ni drugima. Sada, kad mislim o tome, verujem da nikoga od tih drugih ne bi ni zanimal a moja kratež priča , jer zanimanja stranaca za nas su uvek kratkotrajna i prolazna, što smatram sasvim pristojnim i čak znakom dobrog duha. Elem, prijatelj, u stvari pisac koga sam poznavao, veoma prisno deceniju i koju godinu više - pozvao me je da na letnjoj gradskoj plaži čitam neke svoje aforizme. Tada, naime, još nisam prestao da ih pišem kao danas , ali sam sve više uviđao da su kratke forme, premda u prednosti zbog brzine komunikacije koju ostvaruju sa modernim čitaocima bombardovanim bezbrojnim internetskim informacijama, u suštini obrasci pisanja za autore kratkog daha, da ne upotrebim izraz literarne lenštine. Prijatelj mi je rekao da mi sleduje i mali honorar. Pošto sam u to vreme bio bez sigurnog posla, svaki dinar mi je dobr...

MILAN TODOROV: KUGLANA

Слика
  Milan Todorov KUGLANA N alazila se na kraju moje ulice u stvari tako mi se činilo kad sam bio dečak od desetak godina sve ulice bile su duže i veće nego sada. Da bih zaradio novac mali skrom n i džeparac postavljao s am kegle u njoj. Igrači, obesni i polupijani, kao i žene uz njih r ušili su drvene kegle uz sladostrasne povike. Nikad nisam to razumeo. Taj sport rušenja. Kažu da je naporan. Ta želja da nešto srušiš da ne stoji na svom mestu pojaviće se posle u ratovima koje sada svako vidi drugačije. Jed i n o rušenje kegli u staroj kuglani u koju ponekad odem na kratko je isto iako su č unjevi novi više nisu drveni i grubo ofarbani nego plastični, lepši, i čini se lakši za rušenje koje ne prestaje.

MILAN TODOROV: BIBLOTEKA NA KOŽI

Слика
  Milan Todorov APRILSKE TETOVAŽE Devojke i mlade žene ovog proleća nose majice koje otkrivaju njihova ramena ponekad duboka leđa ili često mišićav trbuh sa malim epicentrom svet im pupkom rođenja . Njihova koža je bela još netaknuta muškim još n etaknuta suncem i na prevoju između gole kože i tkanine obavezno je neka tetovaža. Sedaju za kafu u restoranima sa drugaricama istih ili sličnih crteža i natpisa na koži. Sada su u modi mršavice i ključne kosti im štrče poput žica ili bolje vodoskoka. Te devojke te žene te njihove kože imaju posebne senzore kojima uhvate pogled muškarca kao što laste hvataju mušice u letu i gutaju ih. Razume se da se niko tu ne siti takvim stvarima. Sve to je potrebno i njima i nama da bismo posle kratkog trzajnog sna par sati posle ponoći imali o č emu da mislimo i makar providno i nesigurno utonemo u san čekajući jutro u san plitak san koji se svaki čas prekida: crteži pasa kaligrafska srca nekoliko z...