Постови

Приказују се постови са ознаком DRAMA

MILAN TODOROV: SESTRO SLATKA, DRAMA, NASTAVAK 4

Слика
  ZID 2. PRVI MUŠKARAC: Ne znam šta se to dešava. ŽENA: Niks. Koliko ja znam. Mesecima ništa. PRVI MUŠKARAC: Ali ja tebe ipak volim. Mislim, još volim. Hoću da kažem: donekle volim i…ništa. ŽENA: Zašto onda gledaš druge žene? PRVI MUŠKARAC: Ne gledam. ŽENA: Gledaš. Ulovila sam te toliko puta. Gledaš kao gladno dete sisu. Hoćeš sisu? PRVI MUŠKARAC: Neću sisu. Možda ponekad hoću. Ali, sad neću. Dakle… Ti mene, dakle, loviš. Ja sam predator za odstrel. Šta sam ja tebi uopšte? ŽENA: To je dobro pitanje. PRVI MUŠKARAC: Nemoj da me zajebavaš. ŽENA: Gledaš žene u pornićima. PRVI MUŠKARAC: Ti kontrolišeš moj telefon?! ŽENA: Onanišeš u pedesetoj. PRVI MUŠKARAC: Gospode Bože! ŽENA. Ne mešaj Boga u drkanje. Pokaj se. Budi iskren. Idi u pustinju. Pretvori se u grm. Spali grm. Izađi čist kao anđeo. Svi će te voleti. Ispovedi se. PRVI MUŠKARAC: Dobro, karao s...

MILAN TODOROV: SESTRO SLATKA, DRAMA, NASTAVAK 3.

Слика
  ŽENA: Ne znaš, a ševio si je?! Moju sestru! Milicu. Miličicu. Miletinu!. Kravetinu. Kurvetinu. Sestretinu! Moju rođenu sestru! PRVI MUŠKARAC: Nisam je ševio.  Možda samo malo.  Možda nimalo.  U stvari, nimalo.  Ni ovolicko. ŽENA: Ali si to želeo, zar ne? Reci. Želeo si. PRVI MUŠKARAC: Jesam, želeo sam. ŽENA: Znala sam. PRVI MUŠKARAC: Kako si mogla to da znaš kad se još nismo ni poznavali? ŽENA: Znala sam. PRVI MUŠKARAC: Pustimo to što je bilo. Želim samo miran život. Uostalom, nije važan seks. Da li ga imamo ili nemamo. Želim mir. ŽENA: O, gospodin, opet ima želju! Ne želju, nego nagon. Potrebu. Poradi sebe. U se, na se i poda se. E pa, neće moći. (nastaviće se)

MILAN TODOROV: SESTRO SLATKA

Слика
 drama (odlomak iz I čina tragikomedije u kojoj učestvuju tri muškarca, tri žene i šest zidova) ZID 1. PRVI MUŠKARAC: Kako je sve počelo? Tja! Počelo je kao što počinju sve ljubavi. Konjak ili vinjak kako smo ga zvali. Jedan, pa drugi, pa četvrti. Nisam mogao da verujem. Ona je pila skoro jednako kao ja. Roditelji su joj bili na moru. Otpratio sam je do njene kuće, sve gurkajući je. I ona se naslanjala na mene. Bili smo dobro nacrvcani. Onda…U krevetu njenih roditelja. Pre odlaska majka je presvukla posteljinu. Nisam imao pojma da je nevina. Ni na šta se nije žalila. Ujutro je morala u bolnicu. I ležala je na ginekologiji čak i kada su njeni došli s mora. Njen otac je hteo da me ubije. Ali, nije smeo. U stvari, bio je slabiji od mene. Na njega je ona tako sićušna. Inače, bi me ubio, garantovano. Posle dva meseca ponovili smo sve. Šest konjaka i krevet. I tako. Alkohol je naša ljubav. ŽENA: Nije on kriv. Ostavila sam ga kad sam prestala da pijem. Nisam mogla po celi ...

MILAN TODOROV: KUŠ

Слика
  (odlomak iz rukopisne drame SLATKI MALI PSI)   (ZVUK VOJNOG DŽIPA KOJI SE PRIBLIŽAVA, KOČNICE, METALNI ZVUK, KOMANDE)   CRVENI KAPETAN:   Stoj vojsko da car piša! Na parove razbrojs!   CRVENI VOJNIK:   Jen, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam… U jebote! Moram ponovo. Ne smem da žurim. Neće ovi nigde pobeći. (BROJI VREĆE PONOVO, NA PRSTE) Jen, dva, tri, četiri, pet…. Druga šaka…Jen, dva… Jebem mu miša. Ne bi smelo. Da nije klopka?   CRVENI KAPETAN (OTRESAJUĆI UD):   Do poslednje kapi, vojniče!   CRVENI NAREDNIK:     Kol’ko god ga otresamo, kapetane, uvek ostane žuta mrlja na gaćama.     (PUCANJ) (ZALEGNU A ZATIM SE KRIJU IZA VREĆA SA VOJNICIMA)   (ZVUK VOJNOG DŽIPA KOJI SE PRIBLIŽAVA, KOČNICE, METALNI ZVUK, KOMANDE)   (IZLAZE KAPETAN U PLAVOJ UNIFORMI I VOJNIK U PLAVOJ UNIFORMI)   PLAVI KAPETAN :   Stoj vojsko da car piša! Naredniče...