Večernji biciklisti: M.Todorov Večeras oko 20 h. taman rešio da prezalogajim i opustim se kad pozvoniše dvoje biciklista. On i ona. Iz Verone. Kao Romeo i Julija. Probali sva vina i na kraju hoće litru sovinjona. Koliko staje? Sad, rekoh, ništa. Stanujem u tihoj, idiličnoj ulici sa mnogo novih lepih kuća. Tišinu samo povremeno naruše sirene policijskih kola a kad odvedu komšiju opet svi uživamo u miru. Kad me pitaju kako sam a slučajno sam dobro, obično ne kažem ništa. Da ih ne povredim. Od našeg života hoće da naprave bajku u kojoj će oni živeti srećno do kraja. Gde je taj što je rekao da nada umire poslednja? Hteo bih da ga pitam kako on to zna. Za sve je kriv stolar iz bajke koji je jednim udarcem ubio 7 muva i poremetio ravnotežu. Prvo su nestali vrapci koji su se hranili muvama, pa su nestali sokolovi koji su jeli vrapce, pa su nestali stolari... i ja sad moram da stavljam naprstak na kažiprst kad zakucavam ekser. Pošto nema vozova, a i k...