среда, 7. април 2021.

MILAN TODOROV: DOVIĐENJA DO OSLOBOĐENJA

 




Vidimo se kad prođe korona. Ono kad nekog hoćete da trajno izbegnete.

 

Šta možeš da uradiš u doba korone?

Izbegavaš morone.

 

Ako je Zemja ravna ploča, mi smo odozdo.

 

U vreme Nušića je muž ušao u vladu, a danas odmah ulaze gospođe ministarke.

 

Na pešačkom prelazu svi sa mobilnim na uhu. Kao da u drugoj ruci nose koferče sa komandama za nuklearni napad.

 

Zašto se ovoliko zadužujemo?

Da bi nas se sećali i čukununuci.

 

Kad bi nas bog pogledao ne bi imao bogznašta da vidi.

 

Ne zna čovek šta je bolje. Da nas se potomci stide ili da nemaju ni stida ni srama.

 

-Kako ste?

-Može pomoć?

 

Svi su vojnici olovni, samo nekog napune pre a nekog posle.

 

Prilikom otkrivanja spomenika na trenutak smo se vratili u Srednji vek, ali nećemo se tu zaustaviti.

 

Svuda u svetu novoj vlasti daju 100 dana da se dokaže, samo kod nas 100 godina.

 

Naša privreda se bazira na malim i srednjim preduzećima i velikim lopovima.

 

Kad običan građanin nekom opsuje majku, to je uvreda. Kad ministar opsuje, to je emocija.

 

Kad sam poslednji put bio u pravu, meni je bilo najteže.

 

U raju se živi od tuđeg rada. U paklu od svog.

 

Sreća prati hrabre. Bog čuva pijane. A nas ko jebe?

 

Ne mora da se žuri sa legalizacijom marihuane. Za početak je dovoljno narodu bromazepam bez recepta.

 

Oni koji prave sranja uvek su deo rešenja.

 

Najzad dobra vest za pesimiste.

Neće biti bolje.

 

Mislio sam da ne mogu sebi oprostiti što ovoliko grešim, ali sam shvatio da je ljudski oprostiti.

 

1945-e smo se sami oslobodili uz pomoć Crvene armije.

 

Sve mi možete uzeti, ali znanje i sranja kroz koja prolazim zbog toga - nikada.

 

Ako ne pokušaš nikad nećeš uspeti dragi Sizife.

 

Eh što nisam neko u vlasti, pa da se malo odmorim od stvarnog života!

 

Onaj koji se poslednji smeje i pritom se najslađe smeje je garant uzeo najveću dozu.

 

Mi živimo u zlatnom dobu a za bolje i nismo.

 

Što da putujete? Svet se nije promenio.

 

Trošimo ulje u kuhinji kao ruska vozila.

 

Treba razmišljati pozitivno, ali čim počneš da misliš to je već loše po tebe.

 

U Japanu cvetaju trešnje kao simbol života, a naš život je obeležilo cvetanje tikava.

 

Prokleta je Amerika a i mi ne zaostajemo.

 

Kad đavo bude došao po svoje mi ćemo moći samo da mu kažemo Izvini druže ino partneri već uzeli.

 

-Zakuni se na Bibliju.

-Stari ili Novi zavet?

 

Čitam da je neki lik ukradene stvari prodavao putem interneta.

Šta je trebalo?

Da prodaje direktno pa da se još zarazi?

 

Kad gledam ove tv serije uvek pomislim: sastali se glumci pa rekli hajde da improvizujemo nešto. Možda nas usere.

 

Vreme je odlično. Za izbegavanje sebe i drugih.

 

Nas prskaju iz aviona da bi nas sve pobili. Dobro je što nemamo more. Šta bi nam tek radili iz podmornica?!

 

U životu je najvažnije biti umeren. Ali, kako kad te krene?

 

Stiže kamion Vodovoda i kanalizacije sa rotacionim svetlima u ulicu. Za njim policijsko vozilo. Šta ako su saznali da sam rasol od kiselog kupusa bacio u odvod za atmosfersku kanalizaciju?

 

Neću da gasim svetlo za trenutak da bih spasao planetu, jer može da mi crkne frižider.

 

Dolaze nam topliji dani, tako da će moći da se ne radi i napolju.

 

Laza Lazarević je govorio da će to sve narod pozlatiti, a onda su mu dali kliniku.

 

Uvek se divim ljudima koji seku giros. Više njima ostane nego nama.

 

Jedno filozofsko pitanje: Jebeš li šta?

 

Prekrečili smo fašističke grafite. Na isti, beskompromisni način i ubuduće ćemo se boriti protiv fašizma.

 

Svaki pripadnik romske etničke skupine svog konja hvali.

 

I kaktus procveta, ali fikus u kabinetu nikad.

 

-Važno je kako se ti osećaš.

-Usrano.

-E to ti je, vidiš, najvažnije.

 

Zašto u upravi fudbalskog kluba sede zajedno kriminalac i načelnik policije?

Zato što je lopta okrugla.

 

Kad odeš napolje važno je samo da izbegavaš naše, ali kako u Srbiji gde su svi naši?

 

Uskoro će politički neistomišljenici smeti da budu sahranjeni samo na psećim grobljima.

 

Stubovi našeg društva su udareni.

 

Neki tip ispred mene u Lidlu rukavicom pipka svaki hleb. Teško onoj koju taj jebe.

 

Staljin je isecao likove sa fotorafija, jer tada nije bilo mogućnosti da iseče 2 minuta.

 

Ja ne smem da parkiram na pogrešnom mestu a oni seku jedni drugima glave.

 

Nerealno je očekivati da onaj koji kontroliše sve još i sebe kontroliše.

 

Sramota je ići kod psihijatra, a nije sramota osvežavanje vagine sa filmom o tome.

 

Srpski poligraf: Jebo kevu ako lažem.

 

Koja stvar ne može da se izliže?

Zlato.

Ma ne, dupe.

 

Naša vlada je vlada u senci. Jednog čoveka.

 

Mi čvrsto stojimo sa obe noge u vazduhu.

 

Dobro je što odbijaju da idu na poligraf. Ti bi i njega pokvarili.

 

Ono kad te majstor pita "Hoćeš da prodaješ auto ili  ga popravljaš za sebe?"

Tako je i sa državom.

 

Prodaju nam govedinu iz Argentine kao junetinu, što je ona u stvari i bila, ali je omatorila na dugom putu.

 

 

Bog se odmarao nedeljom, dok predsednik čak i tada radi.

 

Seksualno obrazovanje treba uvesti u škole. Dosta je bilo iza škole.

 

 

Čovek celog života želi da prepliva na drugu obalu i onda, kad najzad, prepliva do tamo, ugazi u mulj do kolena.

 

Ker mora biti nemački, auto mora biti nemački i fabrika mora da bude nemačka, a ozbiljno se razmišlja i o nemačkoj okupaciji.

 

 

 

 

 

 



Нема коментара:

Постави коментар