RATKO DANGUBIĆ: STARAC
pinterest 1. Neki starac upita u kafani da li je slobodno da sedne za moj sto. Delovao je vrlo gospodstveno i seo je tek kada sam klimnuo glavom. Nema sumnje da nisam bio srećan što mi se pridružio, ali u isto vreme slutio sam da ovo nije slučajno. Nije pokušavao da okoliši, zamolio je da mi ispriča priču, da mu naručim kafu i čašu hladne vode. On je narator, predstavio se ne bez ponosa, ali i karikirao svoju ulogu: tumara po gradu, “lovi” pisce, i govori im priče koje izmišlja, a čuo je od kelnera da sam pisac, koju ovde svraća kada je u gradu, i voleo bi čujem kratku, njegovu sagu. 2. Pijanista, ovako počinje priča, veli starac, polako spušta penzionisanog majora s krova, uz pomoć užeta: major je, mora naglasiti, deda muzikanta i menjali su na krovu napukle crepove. Tu su još nebo i koza u dvorištu, sve je prilično nalik prikazima u religioznim slikovnicama. Pijanista, koji je i filozof, drži uže dok se deda spušta s krova na merdevine naslonjene na oluk, i kaže ...