Постови

Приказују се постови за септембар, 2018

RATKO DANGUBIĆ: NA SUPROTNOJ STRANI

Слика
        izvor:pinterest.com Tih dana sastajo sam se trupom koji sprema moj pozorišni komad sa ljudima bez lica. („Hej, sudbino, kako se zoveš“? „Sudbina“, doviknu grbavi glumac ne pokazujući lice.) Ne uskladim uvek ono što mislim, sa onim što pišem, izvinjavao sam se glumcima, ima dana kada se misao urušava. Stoga sam se tada povukao da radim, da proverim dijaloge, a onda sam već sledeće noći sanjao začuđujući san. Negde sam čitao kako su snovi zastrašujuća stvar, i da se njima ne može verovati, i najbolje je da se zaborave. Te noći sam sanjao san u kome se valjaju, ne znam sa koje i sa čije strane, kaleidoskopi kao balvani. Ti valjci prvo prikazuju šarene, kineske zodijačke znake, onda pacove koji izlaze iz kanalizacionih cevi. Ta noć nije bila posebno mračne, ni nemirna: bila je noć u kojoj se telo tami pokorava. Umeju snovi, ovo je moje iskustvo, da budu i vrlo predustretljivi, drugi put im je teško da se slože sa nemirnom psihom. Tako sam tada sanja...

MILAN TODOROV: IZ DNEVNIKA (26)

Слика
            izvor:pinterest.com         Prestalo je vreme letnjih, takozvanih vršidbenih požara. Sad nastupa sezona palanačkih vatrogasnih zabava. Ono doba kad nas nisu puštali u salu sa pleh muzikom, tombolama i šaljivim zatvorom, pa smo štipali devojčice za promrzle butine ispod haljina u dvokrilnim vratima, sa spoljne strane, dok je debeli, krivonogi vatrogasac virio kroz bravu.

VEČERNJE DOGAĐANJE

Друштво књижевника Војводине Association des écrivains de Voïvodine Association of Writers of Vojvodina 200. број ЗЛАТНЕ ГРЕДЕ учествују Алпар Лошонц *Драган Проле *Милан Ненадић*   Пал Бендер*Иван Негришорац* Владимир Гвозден *Зоран Ђерић *Корнелија Фараго * Дамир Смиљанић *Јован Зивлак* Давид Кецман Дако*   Илеана   Урсу*Милан Тодоров*Валентина Чизмар * Михал Ђуга* Бранислав Живановић Клуб Друштва књижевника Војводине* 27. септембар 2018. у 18.00 часова * Браће Рибникар 5, 21000 Нови Сад zlatnagreda@neobee.net * www.dkv.org.rs * +381 21 6542 432

MILAN TODOROV. IZ DNEVNIKA (25)

Слика
izvor: pinterest.com           Sećam se kako sam prvi put preplivao Dunav. Preplivati tu velku reku značilo je odrasti. Dečaci su se tada takmičili ko će ranije da je prepliva. Neki Žuja iz mog razreda je to učinio u desetoj. Glavonja, koji je uvek sedeo u zadnjoj klupi i masturbirao gledajući učiteljicu, tvrdio je da je preplivao Dunav još u osmoj godini. I svi smo mu verovali. Ja sam Dunav zaista preplivao tek u dvanaestoj ili trinaestoj godini. Plivao sam sam, između dva mosta, ali sam sve vreme dok se nisam uspentrao na drugu bedemitu obalu kod kanala Dunav-Tisa-Dunav, ispred sebe gurao plavi dušek napumpan vazduhom. Za svaki slučaj. Prema tome ja sam zaista preplivao tu veliku reku, ali nisam imao smelosti da uđem u nju po cenu da se udavim. I uvek kad se setim toga osetim stid i laki ptezir prema samom sebi. Štaviše, danas mi mnogi primeri hrabrosti o kojima gledam i slušam na televiziji deluju kao stvar sa dušekom dobro napumpanim vazduhom. ...

RATKO DANGUBIĆ: TAMO NEGDE

Слика
izvor. pinterest.com Tamo negde hodam, sve nogu pred nogu, nisam siguran da li idem sa severa prema jugu, sa zapada na istok, a možda idem odjednom u svim pravcima, i dolazim sa svih strana. Tamo negde dovoljno je da mislim da idem u svim pravcima, da ne moram da mislim kojom brzinom idem i na kakav put idem. Tamo negde, javljaju otuda da nestaju senke koje imaju oči. Tamo negde upisao sam njeno ime na kori hrasta pored moga imena, koje onamo stoji vekovima, a između je davno neznanac pripremio, urezao srce probodeno strelom. Tamo negde sam krenuo gde ne znam šta treba da kažem, a toliko toga mi se vrzmalo u glavi. Tamo negde sam trčao koliko me noge nose, kako bi prestigao sebe samog. Tamo negde otišao bih ranije da sve vidim što me interesuje, ali sam imao toliko posla, štaviše, moglo je da se dogodi i da ne krenem kuda sam krenuo. Tamo negde je jedan parti završen pre nego što je i počeo, pa sam osetio hladnoću od tajnovitosti. Tamo negde sve su raspremili kako bi se ...

NINUS NESTOROVIĆ: PADAVINE

Слика
izvor: pinterest.com Vlast preporučuje svojim glasačima gledanje rijalitija iz opravdanih razloga. Želi da poveća nivo kulture i obrazovanja među njima. Za razliku od ostalih građana, kriminalci više ne moraju da idu u inostranstvo da rade. Za njih ima dovoljno posla i ovde. Teško je bilo odrediti ko je pre stigao na Balkan, mi ili amebe. Odlučio je fotofiniš. Oni koji uđu u crkvu očekuju da im bog udeli neku milostinju. Oni koji prose ispred nje, to isto očekuju od istih tih ljudi koji ulaze u crkvu. Od trenutka kada sam se zaljubio u svoju pamet, ona meni više ne izlazi iz glave. Pobeda na izborima nije merilo kvaliteta, nego kvantiteta.

DOBRIVOJE ANTONIĆ: BALONI

Слика
izvor: pinteest.com Partije u Srbiji su praistorijski organizmi. Nemaju stalni oblik, imaju lažne ogane, žive parazitski, razmnožavaju se prostom deobom. Svakom pametnom čoveku je budućnost neizvesna. Ili će ući u vlast ili postati disident. Privreda nam se razvija kao balon. Malo, malo pa neka firma pukne. Čim prethodno učinimo veliku glupost, postanemo naknadno pametni.

MILAN TODOROV: IZ DNEVNIKA (24)

Слика
izvor: pinterest.com Moj ujak je umro za stolom. Mesecima je sedeo na stolici kraj astala, a kad bi mu se prispavalo samo bi spustio glavu na debelu pravougaonu dasku kao da je čekao da je baš tu odseku. San o smrti u svom krevetu je od tada za mene sasvim besmislen.

OBAVEŠTENJE

Слика
Nove aforizme Milana Todorova možete čitati i na tviter nalogu: uzgajivač badema@uzgajivacbadema/twitter

MILAN TODOROV: ZAMIŠLJANJE OSE

Слика
U najnovijem, septembarskom broju LETOPISA MATICE SRPSKE objavljene dve priče Milana Todorova matica.srpska.org.rs/letopis _502_3

DUŠAN PUAČA: POSLE PROMETEJA

Слика
Mi nikome nšta nismo dužni. Ko god nam nešto traži, mi damo. Mi nemamo decu komunizma. To su deca državne bezbednosti. Sve ćemo mi to imati. Samo da pobedimo na izborima. Živim kao kornjača. Star sam ali zato spor. Moja žena je jako pedantna. Na noćnom stočiću drži knjigu utisaka. Iza mene ne stoji niko. Poslednji sam u redu. Isti sam kao predsednik Amerike. I ja imam tviter nalog. (iz nedavno objavljene knjige POSLE PROMETEJA, Alma, Beograd, 2018.)

MILAN TODOROV: IZ DNEVNIKA (23)

Слика
izvor: pinterest.com Jednom smo išli u prirodu na izlet i pronašli divnu livadu pod detelinom. Kad smo ubrali prvu, pokazalo se da ima četiri lista. Druga je, takođe, imala četiri lista. I tako redom. Hiljade i hiljade detelina sa četiri lista. Sve su bile genetski modifikovane da donose sreću.

MILAN TODOROV: IZ DNEVNIKA (22)

Слика
izvor: pinterest.com Jednom davno bio sam u Izraelu i blizu plaže u Tel Avivu kupio pamučnu majicu sa kratkim rukavima na kojoj je, preko mape jevrejske zemlje, pisalo: "Najveća najmanja zemlja na svetu". U međuvremenu ta stvar se promenila u našu korist.

IZ ENCIKLOPEDIJE SRPSKOG NARODNOG POZORIŠTA

Слика
ТОДОРОВ Милан SNP, Novi Sad ТОДОРОВ Милан – писац (Банатско Аранђелово, 9. IX 1951 – ). Дипломирао је 1976. југословенску са светском књижевношћу на Филозофском факултету у Новом Саду. Писао је и уређивао рубрике сатире у студентским и омладинским листовима. Пре окончања студија, запослио се као новинар, а ксније је био уредник, директор Радио Новог Сада, директор Телевизије Нови Сад, а затим и генерални директор Радио телевизије Нови Сад. Оставши без посла због својих пропалих политичких уверења, опробао се као менаджер за продају. Пише сатиричне приче, афоризме и класичне приповетке. Превођен је на многе светске језике и заступљен у релевантним српским и светским антологијама сатире. Објављује афоризме, прозу, поезију и књижевне критике у београдским и новосадским књижевним часописима. Заступљен је у многим антологијама сатире од националног значаја на српском, енглеском, пољском, руском, румунском, италијанском, грчком, француском, словеначком, македонском, ...

NINUS NESTOROVIĆ: BLIZINA BOGA

Слика
izvor: pinterest.com On nož uopšte ne koristi dok jede. Samo kad pije. Svuda u svetu je produžen životni vek, samo u Srbiji nije. U njoj se i dalje živi od danas do sutra. Nabavio sam punjač za mobilni telefon, al' za frižider još nisam. Zato je i prazan. Pola života sam dao za otadžbinu. Pola još nisam. Najbliži smo bogu. Mi smo njemu odmah iza leđa. Prelazni rok se lagano bliži kraju. Pošto boljih ponuda nisam imao, morao sam da produžim vernost alkoholu na još godinu dana.

RATKO DANGUBIĆ: UMETNIK Z.

Слика
                      izvor: pinterest.com Prekrajanje i sakrivanje njegove biografije, meni bi delovalo kao gnusni, ponižavajući poremećaj umetikovog prava na dostojanstvo. Ako ćemo i pravo, takva- kava je mogla da se prepravlja, zato što mu je život ispao bedan i bizaran. Oni koji su ga bolje poznavali, tvrdili su da je za sebe govorio da je prezren i objektivno smešan. Umesto samoubistva, ovaj koga su zvali Moler ( i koji je bio moler) , sklon propadanju, i koji je delovao prirodno, odlučio se da s e s eli u palanku blizu Novog Sada . Tu je kupi o i dom od naboja i prepečene, bunarske, cigle, iz čijih zidova je raniji vlasnik izvukao vlagu. Nema sumnje da je nevenčana žena imala smisao za lepo, i sred ila je i trem na kome je vredelo sede ti. Sve je ovo bilo deo njegovog bitisanj a i on se trudio i oko farbanja zidova . Prijalo mu je   da je bliz u arhe...

MILAN TODOROV: IZ DNEVNIKA (21)

Слика
izvor: pinterest.com Najlepši rođendanski poklon mi je kad sam samo ja radio za mizernu platu a žena mi kupila konzervu ananasa i burek i nije pristala da to podelimo.

GORDAN LEMAJIĆ: PLIĆAK

Слика
izvor: pinterest.com   U zoru pred polazak uvukao sam joj se u postelju. Samo sam je dohvatio i ona je dohvatila mene. Zapleli smo se i ispraznili napetosti u oznojanom jutru rastanka i slutnjom traženom predahu. Da li se to moglo nazvati vodjenjem ljubavi? Da li smo išta osećali ili smo samo bili na istom zadatku: dva sina, dva posla, dve plate, jedna kirija i mnogo nevolja za kratak dan. Njena plata jedva da je bila plata. Isto kao i posao. A moja zarada nije bila dovoljna ni za ekser od mrtvačkog sanduka ali taj trošak bi snosila država tako da, eto, bar jedna briga manje. Čuvaj se, rekla je kada sam krenuo na vrata. I ti se čuvaj, i pazi mališane, jedva sam izustio. Šta drugo da kažemo kada smo do sada već sve rekli? I lepo i ružno. Pohvale su odavno zaboravljene, a uvrede su potrošene. Sekundara je donosila spas od besmislenog razgovora ili bolnog ćutanja. Autobus je polazio u sedam. Služba je zvala. I tu sam takodje tražio utočište. Policajac bar ne mor...