MILAN TODOROV: ANĐELI OD DRVETA
pinterest Pokupovao sam sve bazene koji su bili poslednji krik leta. Prepakovao ih u manje kutije. Dva u jedan. Ponekad čak i tri u jedan. Garancije spalio u tetkinoj kaljevoj peći. Dim se vraćao. Bio je beo kao kad izaberu papu u Vatikanu. Cela soba je bila ispunjena dimom. Nisam imao vremena da čekam da se dim raziđe, da otvaram prozore, mašem zavesama. Iren će verovatno sutra doći. Ona će sve to da sredi. Poslednji put kad sam je video, na brzinu, takođe već u odlasku, smešila mi se prijateljski, skoro rođački. Šta ona misli o meni? I ona je debela kao koleginica sa fakulteta. Ali ona ne mora da misli na muškarce. Ona izgleda dovoljna sama sebi. Njeno telo je mera njene dobre duše. Duše stare sluškinje koja čeka gospodaricu. Kao da bi njena stara gospođa mogla svaki tren da se vrati neznano odakle. Kad se neko izgubi to nije ni život ni smrt. Mada kažu, to je život. I takav je život. Ali, ipak nije. Nažalost ili na sreću. Život ima svoj kraj a tetkina odsutnost ...