pinterest.com Naravno, ovo nije moralo da se “prikaže” samo jednom, a moglo je ranije i kasnije. A odavno je sećanje na vreme revolucionarne pesme tamno, i nisam mu se vraćao, ni ono meni, a izronilo je kada sam se ovamo vratio: i kao da se od sebe odmotalo. Oduševljenje što ponovo gledam svoj oronuli grad, oduševljenje što iznova udišem memljivi vazduh, oduševljenje što slušam njegove glasove i krike, oduševljenje dok posmatram njegove izloge i radnje, oduševljenje što njime hodam, oduševljenje da mogu da delim s njim svu svoju radost i tugu, oduševljenje-jer shvatam da ga nisam prestajao da volim, oduševljenje što ću ovde sresti bivše prijatelje i neprijatelje, oduševljenje zbog mogućnosti da ponovo imam razloga da sve psujem-i vlast, i državu-a onda čudno iznenađenje: ugledao sam red koji se otegao uz ulicu, kao u onim najboljim vremenima, i trežnjenje-da se nije baš sve promenilo od kada sam utekao. U ona razbucana vremena, kada je u komunizmu i komunizmu falilo ...