Постови

Приказују се постови за 2025

RATKO DANGUBIĆ: STAROST

Слика
  RATKO DANGUBIĆ/ KADA TI STAROST DOĐE PRVI PUT Kad ti starost dođe prvi put, ne otvaraj vrata naglo — pusti je da pokuca još jednom, da se malo ugreje na sopstvenom dahu, da shvati da nije svaka kuća spremna za njenu senku. Onda joj, naravno, otvori. Ponudi joj da sedne. Stavi pred nju šoljicu kafe, onu tamnu kao zaboravljena obećanja. Iznesi kolače što mirišu na detinjstvo, i liker od badema, za retke trenutke kad blagost spusti ruku na rame života. Reci joj tiho, kao da se poveravaš vetru: Rano je da ostaneš pod mojim krovom . Još je kod mene mnogo pesme, još odzvanja buka prijatelja koji svraćaju nenajavljeno, još se smeh penje uz zidove kao vinova loza što nema mira. Reci joj i nešto što bi rekao samo noći: Poranila si, draga. Biblija je skup priča sa srećnim završecima za one koji umeju da ih čitaju srcem. Život je meni još podnošljiv, još me ne steže oko grla, još ga nosim pod pazuhom kao knjigu koju nisam završio. Idi negde drugo, molim te, u vrtove gde cvetaju trešnje,...

MILAN TODOROV: OVI KRATKI DANI

Слика
  MILAN TODOROV OVI KRATKI DANI Grad je prepun lepih žena. Nikad ih nije bilo u tolikom broju tako da postoji opasnost da mnoge od njih neće imati ko da voli. Biće nedostižne u svojoj lepoti mimo svoje volje. Neće biti toliko na njih slabih muškaraca da mogu da se veselo glasaju kao male jutarnje ptice. Može biti da će mnoge od njih tada poželeti da postanu ružne i tako se izbave iz kaveza sopstvene, nebirane lepote. Jednog starog dana te želje će im Bog ispuniti i one će zanesene pričati kako su ih čekale nastavci daljine i ono kad si srećan a ne moraš da ideš nikud a gle sad smo svi tu u kratkim danima toliko kratkim koliko su grane na kojima se čavke klate evo već nedeljama.

MILAN TODOROV: DRUGI

Слика
  (odlomak) „ Portret Dorijana Greja“ predstavlja, u novije vreme, prvu, vešto skrivenu odu homoseksualizmu. Teško je složiti se sa većinom kritičara koji u ovoj drami koja se događa u viktorijanskoj Engleskoj vide ideju da je lepota jedini aspekt života kome vredi težiti a ne pomisliti da je, pošto je reč o slavljenju muške lepote i mladićkog tela, sve samo stvar filozofije estetskog manirizma. Štaviše, ideja u koju veruje junak drame a oličena je u stavu da je naša slika, ono što svet vidi o nama i kako nas vidi, važnija od onog što jesmo zaista. Na toj ideji, na žalost svih nas, zasnovane su potonje tobožnje istine i to ne samo iskazivane u običnom životu nego i na polju politike, moći, slave i istorije. Dorijan Grej naslikan kao viktorijanski Apolon u ateljeu osetljivog, ali perverziji potajno sklonog umetnika Bazila Holvarda postao je tajna religija noog sveta jer je oličavao težnju za večnim životom, ali ne poput hrišćanske vere kroz stradanje i neminovnu patnju, nego upr...

RATKO DANGUBIĆ: MAPA

Слика
  RATKO DANGUBIĆ/ MAPA ANĐEOSKOG STRPLJENJA Kažu da za Beograd treba imati anđeosko strpljenje da bi ga video kakav jeste. Ne ono što predstavlja, ne ono što pamti, ne ono što skriva — nego ono što jeste u jednom jedinom, neponovljivom trenutku u kojem se čovek poklopi sa njegovim disanjem. Tek tada grad pokaže svoje puteve, koje ni sam ne zna da ima. Meni se ovo desilo jedne zime, koja je počela ranije nego što je trebalo, a završila se kasnije nego što bi iko voleo. Sedeo sam u svom stanu iznad Bajlonijeve pijace, u sobi koja je postojala samo noću sa likovima iz rukopisa koji su čekali kuda ću da krenem sa njima. Danju bi se moja soba izgubila, stanjila, pretvorila u neku običnu sobu sa stolom, lampom i prozorom koji vodi ka ničemu posebnom. Ali noću, kad bi grad utihnuo i ostao samo šum reke, soba je bila šira, dublja, kao da ima još jedan skriveni zid, i likovi ožive. Možda sam sve samo zamišljao, ali bilo je tu. Na stolu je ležao rukopis koji nisam umeo da shvatim. Nekad mi...

MILAN TODOROV: DUGE UZDRŽANOSTI

Слика
  DUGE UZDRŽANOSTI Ta mlada žena sa cvetnim imenom dolazi mi iz sećanja sa teretom svoje proćerdane prošlosti. Florijana je bila mlada, imala tek dvedeset i koju godinu, razvedena ne svojom krivicom kako je uvek govorila. Došla je u grad iz malog sremskog sela. Pobegla, u stvari, od priča da je netrotkinja. Nikad se nije saznalo da li je ona krivac za nemanje porod a ili njen suvonjav i sumnj i čav suprug koji je često danima pa i nedeljama bio odsutan baveći se, kako j e govorio, opasnim i teškim geodetskim poslom merenja međa među krvno zavađenim komšijama, merenjem u kome često padaju glave. Sve to vreme Florina je, pod teretom očekivanja da mužu rodi nastavlja č a imena familije, sve to podnosila vedro, jer je imala vedar i širok karakter nerođen za mržnju. Kada ni posle tri godine nije ostala trudna, dokone susetkinje su joj otrov n e svojim uglavnom rđavim i obljutavelim bračnim životom govorile da nađe drugog pevca a da prvi petli ć, odnosno muž za to ne mora da zna...

MILAN TODOROV: TRI TAČKE

Слика
  TRI TAČKE Ne postoje rezervni delovi za nešto što je nekad bilo ljubav ili samo virtuelna ljubav u simultanim snovima. Moguća ljubav kao tajna zavukla se u monitore ličnih kompjutera i zazirući od dostupnosti šarenom bordelu novih svetskih majstora šarenih anđela hajkovanja prekinula je vezu. Do kraja ni ona ni on neće saznati da li je to kraj. Loše spavaju. Bude se noću u tri ili pola četiri, proveravaju da li je im je poslata poruka. Ali znaju da je to put koji ne vodi nikuda osim do mesta na kome se jedna tačka spaja sa drugom pa sa trećom, ovako ...

MILAN TODOROV: STAROMODNA MUŠKOST

Слика
  STAROMODNA MUŠKOST Kažu da je 328 godine pre N ove ere Aleksandar Veliki pošto je osvojio ceo svet klekao na zemlju i plakao. Istoričari sklon i formatizmu smatraju da je plakao zbog toga što više nije imao šta da osvaja. Ne bih to uzeo zdravo za gotovo. Ne mora se pokoriti svet da bi se plakalo. Ne mora se uostalom nimalo plakati. Staromodna muškost vraća se u modu. Biti jak da nastaviš posle kraja sveta i recimo da je d ovoljno videti lepu ženu u retrovizoru i da posle ne radiš ništa da bi je poput sveta osvojio ne nužno fizički nego nadom malog odsustva koje nije večno jer ništa nije večno svet se sastoji od veštine odlaženja jer svet je u kretanju i verovanju u neistine.