RATKO DANGUBIĆ: STAROST

 

RATKO DANGUBIĆ/ KADA TI STAROST DOĐE PRVI PUT

Kad ti starost dođe prvi put,

ne otvaraj vrata naglo —
pusti je da pokuca još jednom,
da se malo ugreje na sopstvenom dahu,
da shvati da nije svaka kuća
spremna za njenu senku.

Onda joj, naravno, otvori.
Ponudi joj da sedne.
Stavi pred nju šoljicu kafe,
onu tamnu kao zaboravljena obećanja.
Iznesi kolače što mirišu na detinjstvo,
i liker od badema,
za retke trenutke kad blagost
spusti ruku na rame života.

Reci joj tiho,
kao da se poveravaš vetru:
Rano je da ostaneš pod mojim krovom.
Još je kod mene mnogo pesme,
još odzvanja buka prijatelja
koji svraćaju nenajavljeno,
još se smeh penje uz zidove
kao vinova loza što nema mira.

Reci joj i nešto
što bi rekao samo noći:
Poranila si, draga.
Biblija je skup priča
sa srećnim završecima
za one koji umeju da ih čitaju srcem.
Život je meni još podnošljiv,
još me ne steže oko grla,
još ga nosim pod pazuhom
kao knjigu koju nisam završio.

Idi negde drugo, molim te,
u vrtove gde cvetaju trešnje,
gde mirišu narandže,
gde pevaju anđeli
što igraju domine
i ne znaju da izgube.
Tamo gde se svetlosne zrake
prelamaju preko rumenih krošnji,
kao da crtaju mape
za putnike koji se ne vraćaju.

Nemoj biti grub —
ona se lako uvredi
i ponekad ona ćuti tamo negde i mesec dana,
a ti misliš da te napustila,
dok se zapravo krije
iza roletni i senki.

Reci joj svašta,
nešto što liči na šapat,
nešto što liči na oproštaj.
Reci joj da dođe za dvadeset,
trideset godina,
kada budeš znao da je primiš
kao poslednju strofu,
a ne kao pretnju.

Reci joj da pusti
da vreme prolazi,
jer ništa se ne može požuriti
što pripada tišini.
Starost je samo oblik
nepotpisane poeme,
ona nema svoju priču,
nema svoj ep.
Ni njoj samoj nije jasno
o čemu se radi u njoj,
ni kako je stigla,
ni ko ju je poslao.

I dodaj, sasvim tiho:
U svakom slučaju…
nebo zna gde anđeli spavaju.
A dok anđeli spavaju,
ni ti ni ja ne moramo budni
da čekamo njihovu presudu.
Još imam razgovora
za neizgovorene dane,
još imam pesme
koje me tek traže po ulicama,
još imam ljubav
što kasni na svaki voz.

Kad ti starost dođe prvi put,
znaćeš —
došla je samo da proveri
da li si još živ,
i hoće li imati mesta
u tvojoj priči
kad joj dođe vreme.


Коментари

Популарни постови са овог блога

NINUS NESTOROVIĆ: SIJALICA

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU