U nekim godinama
stalno ti se u glavi
vrzma pitanje koliko
si bio dobar
i da li si uopšte dobar.
Razume se da to
biti dobar
ne predstavlja uvek
zadovoljstvo
jer tvoje ponašanje
nije u ravnoteži
sa srećom
tako da ponekad
u tmuro veče
pred oluju
stvari mogu da krenu
naopako.
Ali ne za sve.
Iz neke kafane
baš dok misliš o tome
izlazi mladi Rom
i kao da ga se ništa ne tiče
preseca ti put
vedar sa razmršenom dugom
kosom
i kad zakočiš ili dodaš gas
maše rukama
slutiš šta ti poručuje
ali se ne ljutiš
kao što obično činiš
jer u rukama nosi
nabujali buket crvenih ruža
koje nudi ljubavnicima
za kafanskim stolovima
pred oluju
pred noć
pijanu kao ruski brod
(ukotvljen tu blizu čarde)
noć u kojoj će sve biti
dozvoljeno
uz te šarlatanske
stare trikove sa cvećem
i tvoje amortizovane mladosti
ove večeri
za koju nikog nije briga.
Нема коментара:
Постави коментар