Crni ker kakvog sam imao
pa je uginuo pre desetak godina
dolazi mi redovno
kad sednem za sto u kafani
na otvorenom.
Taj crni pas koji je ničiji
posle smrti
postaje pas koji me voli.
Dešavalo se da mi ponekad
priđu i drugi psi,
onjuše me i odu.
Crni pas me gleda
crnim očima.
Češkam ga iza ušiju.
On maše repom.
Dolazi konobarica
Ako vam smeta
samo ga oterajte.
Ona ništa ne razume,
pomišljam.
Osim toga misli
da je najlepša na svetu
i u trenutku dok to misli
ona je odista najlepša na svetu.
I još nešto
ona je bolja
stotinu puta bolja od mene
bolja je i od mog mrtvog psa
jer je mlada
još nema zavisti
još se ne plaši poput mene
koji se plašim kraja
bez drugih osećanja
osim reči
koje ne vide i ne čuju
ništa
samo nesvesno
nezabeleženo posle sna.
Коментари
Постави коментар