понедељак, 3. октобар 2011.

SAVREMENA SRPSKA SATIRIČNA PRIČA (19)

SLOBODAN SIMIĆ
AFORIZAM


» Pisanjem aforizama se ne može ništa postići«,reče mi prijatelj.« To nema nikakve svrhe. Ti napišeš, nekoliko ljudi sličnih tebi pročita, nasmeje se ili se ne nasmeje, u svakom slučaju uskoro zaboravi, i šta? Nema tu one neophodne snage koja nosi, ruši, razara...«
Te noći sam na zidu napisao aforizam.
Crven i upadljiv.
Nabavio sam, za tu priliku, specijalan sprej.
Neizbrisiv.
Ujutru se skupila gomila policajaca. Doneli su krpe i žestoko su trljali.
Nije išlo.
Onda su našli četke i prašak.
Sve se pušilo i penilo, ali nije vredelo.
Postalo je kritično, jer je svet počeo počako da se okuplja.
Neko se setio da pokušaju napis da okrune dletom i čekićem.
Ispalo je da su ga samo još više urezali.
Nastala je panika.
Tada je komandir lično izdao naredjenje.
Zid je miniran.
» Neverovatne stvari se dešavaju u ovom našem gradu«, reče mi prijatelj, u kafiću.
« Jesli li čuo da je policija danas minirala sopstvenu stanicu?!«

Нема коментара:

Постави коментар