недеља, 31. март 2013.

ZORAN T. POPOVIĆ: SVI BI DA JAŠU




Dug je zao drug. Zato sam ja njih sve otpisao!

Srbija ne zna gde su joj granice, zahvaljujuci glupostima nasih politicara
koja je bezgranicna!

Prvo je ponudeni mito odbio s gnusanjem, a onda je u njemu preovladao
razum!

U vladajucu stranku usli su i Kurta i Murta. Svi bi da jasu!

Rastu mi dlake iz usiju. To su senzori koji mi pomazu da bolje cujem!

Budzetske pare su nestale, kao rukom odnesene!

Mi nikoga nikad ne molimo. Klecimo i cutimo!

Sve ima svoje granice, sem Srbije!

Ne mogu da ostavim duvan. Cim ne pusim, kasljem! 
                                   

MILAN TODOROV: NAŠA ZEMLJA JE MALA


Kod nas je demokratija uvedena po slobodnoj volji, što znači da je ona za nas neobavezna.

Crna hronika nam je politički obojena.

Njegovo bekstvo od stvarnosti je klasično. Prolupao je!

Mi smo vrlo tolerantni, a tučemo  samo ako nas neko ružno pogleda.

Ne znamo kako se živi u dosadnim zemljama, jer se ovde kod nas ništa ne menja!

Žena mu je plavuša. Njena plava kosa govori o njegovom ukusu, a njen izbor o njenom mozgu.

Došlo je do male izmene u protokolu. Umesto da dođe po svoje, đavo je odlučio da dođe po naše.

Ako se Evropska unija raspadne pre nego što mi uđemo u nju, biće to račun bez krčmara.

Naša zemlja je mala. Prema tome, laka je za obradu.

субота, 30. март 2013.

RADE JOVANOVIĆ: PRVI METAK


Nesreća nebeskog naroda je što ne postoji plafon njegovog stradanja!

Bilo je teško prepoznati štrajkače glađu. Izmešali su se sa penzionerima!

Uzalud su se Hrvati radovali što su dobili imanja srpskih izbeglica. Ostali su bez traktora!

Političari su veći čudotvorci od Krista. Njima mrtvi izlaze i na izbore!

-I car je go!-obradova se sirotinja.

Pod Turcima smo protraćili pet vekova u zabludi da nam ne može biti gore!

Politici nema mesta u školi. To opravdava manjak obrazovanja političara!

Rat je kao brak. Teško je utvrditi ko je kriv za prvi metak!

Sva sranja nam se dešavaju iza ledja.

Posle rata razmenili smo mrtve. Još uvek ne znamo šta ćemo s preživelim!





петак, 29. март 2013.

MILAN TODOROV: DUŠEVNA PATNJA


Obavezna je vakcinacija pasa protiv besnila, jer svaki pas liči na svog vlasnika.

On na tom važnom  mestu nije pokazao ništa, jer ne voli da se eksponira.

U policiji ga nisu temeljno obradili, nego su samo obavili grube radove.

Ovi naši kad kradu, kradu pošteno!

A onda smo se bratski zagrlili. Sve su nam kosti popucale!

Da li se mi kao država za nešto uopšte pitamo?
Mnogo nas pitate!

Ko dobija pohvale od međunarodne zajednice, ima prava da se ljuti zbog gubitka Kosova.

Tužiću državu zbog nanošenja duševnog bola. Kad se setim kakva je bila, duša me zaboli!

Da sretnem onog ko nema poroka, piće bih mu platio!

Toliko dugo sam nezaposlen da  imam utisak kao da ne radim za dvojicu.

Mi imamo kvalifikovanu radnu snagu koja klade valja!

четвртак, 28. март 2013.

ZORAN T. POPOVIĆ: BRZO PISANJE AFORIZAMA


Sve moje genijalne ideje sam sproveo u delo. Zato sam i propao!

Ja vodim jako uzbudljiv zivot. Zena mi dize adrenalin svaki dan.

On je alergican na batine. Kad ih dobije, odmah poplavi!

Kad vam Amerikanci daju zeleno svetlo, onda mozete svuda da prolazite na
crveno!

Ja jako brzo pisem, jer se bojim da mi ne pobegne misao!

Ne menja se vera za veceru, osim ako ne dobijete ponudu koju ne mozete da
odbijete!

Pa sta ako i dode do smaka sveta. Nije potop!

Frizider mi je potpuno prazan. Boze, koliko neiskoriscenog prostora!

Mene zena stalno drzi na uzdi, da ne bih trcao kao zdrebe pred rudu!

Moj pas je namerno zakopao kosku negde u dvoristu, samo da je ja ne
pronadem!

среда, 27. март 2013.

RATKO DANGUBIĆ: INDIJANCI


Kod nas vlast nikako da sjaši.  Uobrazila je da je konji jako vole.

Imali smo mi vlada i pre ove, ali smo ih bar imali.

Sada znamo da nam je samo nebo granica. Dotakli smo dno.

Kada mi budemo živeli kao drugi svet, onda će drugi svet biti nešto treće.

Najbolje je funkciju premijera i prdsednika objediniti u jednom čoveku. Nama za te funkcije trebaju dvostruke ličnosti.

Srbiju može da spasi samo da bude jedna od država USA. Tamo bi bar bili Indijanci.

Nekada su ribe lovnjenje na crve, a sada su crvi i ribe jedno telo i jedna duša.

RATKO DANGUBIĆ: FROJLAN MARTA




Prestala je da govori, umorila se. S obe ruke prihvata kriglu s pivom. Okupljeni gosti lagano dolaze k sebi od priče, a ona se sprema da krene s novom. Krišom je gledao napuderisano lice i nije uspevao da odgonetne tajnu njenog kazivanja. Frojlajn Marta nije glupa, u to se odavno uverio, nije ni naivna. Posle kratke pauze pomakla je stolicu, ušmrknula burmuta, kinula. Gledao ju je kako se koleba, a onda kao da je odlutala u uspomene, recituje: „ A onaj lepi kolar, Joakim? Šta je s njim“? Njena gluma kod kazivanja priča opominjala je i nju da mora da pazi kako govori. Nije volela ni jednu vlast, rekla je. Iskusila je da mora da uveri one koji je slušaju da je iskrena. Određena priča ume okupljene i da porazi. On dolazi ovde kao novinar, zna ga ona, a rekao joj je da pisac kome treba lik za radio-dramu. Frojlajn Marta živi od priče i zadovoljna je. Ima puna godina da ona sedii u ovoj kafani, niko ne zna koliko je stara. Svaku priču počinje jadanjem da nema mirnog sna od kada je napustila Sent Moric. Neki sumnjaju da je i bila tamo, ali tako je-kako je: sve ovo zabavlja ljude. Uvek je uzimala od civilizacije najbolje od onoga što joj se nudi, rekla je. Ovde je i vrsta maskote, ljudi dolaze u kafanu zbog nje. I ovoga jutra govori o ljubavi, o njoj voli da naklapa. Imala je, rekla je Marta, zaručnika, mladog kapetana, s tankim brkovima, zvala ga je Toni. Onda je došla na red jadikovka da je kapetan poginuo u ratu. Frojlajn zna da nametne ljudima da dodaju njenoj priči ukrase. Poginuo je kapetan Toni, rekla je, u krvavoom ratu, nije mogla da se seti u kome. Kuka da je ostarila, ali uverava sve da joj ne jenjava bol za kapetanom. Posle se upustila u optuživanje sudbine, misli da joj sudbina nije psihološki dorasla. Sudbina je odbila da bude blagonaklona prema njoj, rekla je. Ponekad  izgleda da i ne izmišlja priče, da je ovo samo teret koji joj je život natovario. Voli da uz đevrek ispija lagano iz velikih krigli hladno pivo. Ume da baci čudno svetlo na godine iza sebe, pa onda govori da je hod najsporije guske u koloni mera za sve. Navodno je radila kao kuplermajstor u Segedinu. Nema sumnje da je vezana za jezike: zna mađarski, nemački, italijanski, francuski i srpski. Engleski je ostavila po strani, voli da naglasi, jer Engleze ne smatra gospodom nego kolonizatorima. Daleko sam ja od toga da im sudim, rekla je jednom, ali ne želim ni da ih razumem. Govori kako je srećna da može ovde da razgovara s ljudima. Nosi periku, jer nema kose: nekakav biljni sapun joj je sjebao kosu. Izvinjava se da zamara prisutne pričama, a misli suprotno. Priča traje, a vrata na kafani se klate kao u kaubojskim filmovima. Hrani se u narodnoj kuhnji, pa u podne krene u centar grada. Kada se vrati u kafanu dobije dezert koji pretekne od gostiju. Nikome nije jasno kako je gazda trpi, ali se naklapa da mu je dalja rođaka i da mu je dala ušteđevinu iz kupleraja da kupi kafanu. Ako je imala te pare, nije jasno zašto ovako živi i hrani se u narodnoj kuhinji, ali je to neka druga priča. Jedna je priča je da je bila anarhista i da se ovamo sklonila od policije, da se ne zna koje je vere i nacije i koje joj je pravo ime: i ta priča njega zanima. Strpljiv je, kao lovac, sprema se da je moli da mu kaže istinu o sebi. Slušaj, mili moj, rekla mu je pre koji dan, ako misliš da budeš pisac, to mi se nikako ne sviđa. Lokalni notar Nikola tvrdi da je cicija, da je obrazovana i da ima znanje profesora univerziteta. Ona prema policiji pokazuje naklonost, na koju su i policajci osetljivi i ne diraju je. Ružno sam u životu postupala prema sebi, prenemaže se. Posle govori da kajanje nije za nju. Frojlajn Marta govori i da se sve što se događa od postanka ljudi može svesti na razvoj dinosaurusa i jezika.  

уторак, 26. март 2013.

MILAN TODOROV: TRAVA


Šta je to što stvara lošu sliku o nama? Negativ!

U novčaniku nosi ženinu sliku. Kad  već plaća, voli da zna zašto!

U Srbiji je sve manje Kineza. Nisu toliko bogati da bi nama prodavali jeftine stvari.

Kod nas je Sizif prešao sa dela na reči.

Ne samo da stalno ponavljamo deset Božjih zapovesti, nego ih i kreativno tumačimo.

Iz godine u godinu našu zemlju obilazi sve više turista.

Uvozimo sve i svašta. Zato ništa nemamo.

Danas sam ustao oko podne. Imao sam dugu noć!

U fabričkom krugu smo posejali travu, da bi taj prostor oživeo.

Ja sve radim jednom rukom i to levom, jer nisam više u punoj snazi.

Kako bude biće. To je, u najkraćim crtama, vladin plan za izlazak iz krize.

ZORAN T. POPOVIĆ: KEDER


Hrana je toliko poskupela, da se vise ne isplati jesti!

Kad je u pitanju spas Srbije, vlast je u stanju da zrtvuje citav narod!

Znam ja vrlo dobro da velika riba guta malu, jer sam stalno u poziciji
kedera!

Jos kao predsednik Udruzenja ribolovaca naucio je da lovi u mutnom, a onda
je usao u politiku!

Srbija je zemlja srecnih ljudi. Svi se smeju kao ludi na brasno!

Sluzi ga ona stvar, kao budalu pamet!

Srbija je bogata rudnim bogatstvom. Osiromasenog uranijuma  ima na svakom
koraku.

Kad ju je upoznao bila je zmaj od zene, a kad je ozenio postala je prava
ala!

Popravlja se slika Srbije u svetu. U foto sopu!

недеља, 24. март 2013.

ZORAN T. POPOVIĆ: ZAŠTO NIJE DOBRO PITI ŽDREPČEVU KRV


Poklonio sam joj svoju ljubav, ali je ona bila za nesto konkretnije. Ako
moze, u kesu!

Pomirio se sa bivsom zenom. Lesi se vraca kuci!

Jedna prava nimfomanka vredi za trojicu!

Kod njega u kuci se do podne nikom ne dize, a njemu vec danima!

Ona jeste jeftina zenska, ali je zato mnoge skupo kostala!

Doslo je do ociglednog pada standarda. Danas i moj pas zivi kao ker!

Alkohol menja moj pogled na svet. Posle treceg vinjaka meni su sve zene
lepe.

Za nase politicare, demokratija je samo rec i nista vise!

Niko ne zna cime se on bavi, jer je on tajni agent koji radi u drzavnoj
bezbednosti u Beogradu!

Otkad me je ritnulo u glavu, ne pijem vise "Zdrepcevu krv"!

Kurta i Murta su uvek na konju!

ZORAN T. POPOVIĆ: MIR U KUĆI


Da mi na vreme nismo sve unistili, sve bi propalo

Njihova saradnja na poslovno tehnickom planu bila je plodotvorna. Ona je
vec u trecem mesecu!

Dobar vibrator, mir u kuci

Bombardovalo nas je devetnaest zemalja. Malo li je!

Crnogorci su vijekovima sjekli Turke, tako da njih danas jedva ima
sedamdeset milion

Pavaroti je bio covek na glasu!

Kupio je diplomu i u potpunosti se poistovetio sa svojim mentorom.

Embrion je zacetak procesa starenja.

Moram da priznam da ni ja nisam svetac - rece davo!




субота, 23. март 2013.

MILAN TODOROV: SPREMAN ZA PROLEĆE




Prve lepše prolećne dane  komšija namerava da iskoristi tako što će da izađe sa drugarima i opije se kao zemlja.

Kulture nikad dovoljno, kao i  vruće prasetine sečene na panju.

Tajkuni imaju kuće, vile, fabrike, kamione i avione... Ali to nikom nije donelo dobra.

Ovde su ljudi toliko pitomi da bi vam jeli iz ruke. Takve su ekonomske prilike.

Na kraju balade sve je otužno.

Žena za sva vremena je ona koja vam gunđa juče, danas, sutra.

Žena ga je prevarila sa drugim. Trećeg nema.

Taj čovek je potpuno lud, ali time još nije ispunio sve uslove za dobijanje našeg državljanstva.


ZORAN T. POPOVIĆ: MUVA


Studentkinja je polagala ispit kod profesora u kabinetu, jer njeno znanje
nije za amfiteatar.

Igram LOTO i druge igre na srecu. Uvek sam na dobitku kad ne uplatim!

Uterujuci dugove bejzbol palicom, namlatio se para!

Ja se sa svojom zenom uopste ne svadam, jer znam da je ona uvek u pravu.

Nas fudbalski selektor ima rezultate. Zbog toga sto pre mora da ode!

Velika vecina nasih gradana, glad, bedu i nemastinu podnosi dostojanstveno,
ali ima i onih koji neopravdano protestuju.

Nasa fudbalska reprezentacija gaji originalan stil igre. Uvek primi gol
vise od protivnika.

Nekad sam mogao muvu u letu, a sad vidim da da je to samo jedna obicna
glupa metafora!

Zbog zenine glavobolje danas nisu imali seks. Posrecilo mu se!

Nisam ja lak muskarac. Tek posle treceg piva, pristao sam da odemo kod nje
u stan!

Vojvodina je plodna ravnica, a zahvaljujuci strategiji vlade za oporavak
poljoprivrede sve vise lici na pustinju.

RADE JOVANOVIĆ: RIKVERC




Poslanik opozicije je prekinut. Od predsedavajućeg je tražio reč, a  izgovorio je skoro celu rečenicu!

Mi smo se sasvim okrenuli Kinezima. Sa Crnogorcima nismo uspeli da nađemo zajednički jezik!

Strpljenje prema EU ima granica. Primaćemo pomoć sve dok nam ne prekipi!

Molimo TV gledaoce da štede. Kad isključe TV, da ne uključuju mozak!

Zakleli smo se da s puta ne skrenemo. Zato koristimo rikverc!

Ohrabruje rast dohotka po glavi... Uveliko se smanjio broj glava!

Možda velike sile mogu da prepišaju Srbiju. Ali ne i da je zaseru kao mi!

Mi smo mogli bolje proći u poslednjim ratovima. Samo da smo bili učesnici!

Ne vredi Amerima što imaju CNN televiziju... Mi imamo RTS gledaoce!

Naši bolesnici dele sudbinu lekova. Čas ih ima, čas nema!

Naša deviza je Amerika i Engleska biće zemlja proleterska... Uskoro sledi i saopštenje šta će biti s nama!

Prijavio sam kupovinu TV aparata. Ne želim da bežim od kontrolora, već od stvarnosti!

Sa mojom penzijom mogu da se sit nagledam TV dnevnika!

Počelo je otvaranje Srbije... Za početak, Pandorinom kutijom!







петак, 22. март 2013.

MILAN TODOROV: TABU TEMA


Negovali bismo mi dobrosusedske odnose sa svima u okruženju, da se oni nisu iz našeg okruženja izvukli.

Mnogi su od ove države uzeli sve, a da pritom nisu ništa tražili za uzvrat.

Pedofili su osobe koje svu svoju energiju usmeravaju na rad sa najmlađim članovima našeg društva.

Koreni negovog uspeha su u podzemlju.

Ispratili smo sva kulturna dešavanja u gradu. Samo da ih više ne vidimo!

Komšinica u prizemlju je na dobroj lokaciji. Zato je kroz njen život prošlo mnogo muškaraca.

Broj donatora organa bi se višestruko povećao kad ljudi za to ne bi ni znali.

Ona je zaveštala svoj vitalni organ, ali se ne zna koji jer je to tabu tema.

Karika koja u našoj priči nedostaje je svilen gajtan.

Ja mislim da će biti bolje. To je misaona imenica.

четвртак, 21. март 2013.

MILAN TODOROV: JEFTINE STVARI



A što se tiče Kosova...Gledamo mi u Ustav, gleda on u nas.

Moja žena često  ne zna šta hoće, ali to hoće odmah.

Kad Srbija postane pravna država, ima da napravimo haos!

Današnji funkcioneri nisu ono što su nekad bili. Tada su bili komunisti.

Nisam toliko bogat da kupujem jeftine stvari. Mada bih to radio samo da mogu sebi da ih priuštim.

Iskorenili smo korupciju, koja je bila i ostala naš najveći problem.

Napravili smo još jedan korak od sedam milja, tako da smo sada za dlaku bliži cilju.

ZORAN T. POPOVIĆ: SVRŠENI ČIN


Upao je u septicku jamu i udavio se u vlastitim govnima!

Nisam vise siguran u to da su dva i dva cetiri, jer je kod nas sve podlozno
demokratskim promenama.

Ne dobijaju se ocene na lepe oci. Sad su potrebni i silikoni!

Uplatio sam letovanje na Sejselima. Cena je da se smrznes!

Kada svi gradani ne budu imali sta da jedu, bice iskorenjene socijalne
razlike.

Ja o tome nemam svoje misljenje. Jos ga nisam izgradio.

Orgazam je politika svrsenog cina u seksu!

Porodica je osnovna celija drustva. Zbog toga se u njoj cesto osecam kao u
zatvoru.

                                                    

ZORAN T. POPOVIĆ: PRVA ŽENA JE NAJBOLJA


Ozenio mi se jedan poznanik. Kazu da se dobro udao!

Dosta je bilo, hleba i igara. Hocu, hleba i ajvara!

Prva zena je uvek najbolja. Ali dok to shvatis, vec si bivsi!

Problem ne moze da se resi sam od sebe. Zato smo tu mi da ga produbimo!

Zurka mora da je bila super, cim se ja niceg ne secam!

Po najnovijim pravnim tumacenjima, demokratski procesi u Srbiji su
zastareli.

David je pobedio Golijata, jer ovaj nije opravdao ulogu favorita.

Svaka vlast je promenljiva, osim one koju ni puskom ne mozete oterati.

Na jednoj svadbi potukla se muzika s gostima. Najdeblji kraj je izvukao
primas koji je dobio po tamburi.

среда, 20. март 2013.

MILAN TODOROV: KNJIŽEVNO VEČE

I voda iz vodovoda je kisela, ali narod uporno pije kiselu iz flaše.

Igram razne igre na sreću, ali izgleda da sam se posvađao sa nogama.

Ako želite da kritikujete nekoga, krenite od sebe i brzim korakom se udaljite na bezbednu razdaljinu.

Mogao bi dinar da bude jači, samo kad bi naši tajkuni sponzorisali Narodnu banku Srbije.

Na književnoj večeri je bilo dosta posetilaca, jer je u pozivu greškom štamparije izostala reč „književno“.

Kod nas je često Noć muzeja, jer nam se svaki čas pojavljuju aveti prošlosti.

Počeo sam da govorim sam sa sobom, ali ne mogu reći da je to normalizacija odnosa.

Kod nas svi imaju iste šanse za zaposlenje. Nikakve!

MILAN TODOROV: KAJANJE


Zašto na televiziji daju  prognozu samo za Beograd i okolinu? Pa, nisu ludi da prognoziraju vreme u inostranstvu.

Ja verujem u nauku. Ne pomerio se s mesta ako ne verujem!

U demokratiji čovek ima pravo na svoje mišljenje i može ceo život da ga zadrži za sebe.

Ulazi političareva supruga u Zaru a prodavačica je zamoli da joj samo kaže šta neće.

Šljivovica je odležala dovoljno i sad je vreme da se ubiraju plodovi!

Posle j. nema kajanja, osim ako se ne kajete što to niste radili češće.

понедељак, 18. март 2013.

MILAN TODOROV: VREME ODVIKAVANJA


Nigde u svetu nema godišnjeg odmora kao kod nas. Traje dvanaest meseci!

Nisam mogao rečima da joj opišem koliko je volim, pa sam se poslužio rukama.

Odeš na informativni razgovor, inspektor ti da papir i olovku i...priča sama krene.

Odustali smo od velike Srbije. Sada uživamo u malim stvarima.

Vaša ćelava glava će od sada biti prošlost – reče dželat.

Post je odvikavanje od jela i loših misli da nemate šta da jedete.

On i žena se stalno svađaju zbog sitnica, koje život znače.

Ove godine nismo ni osetili zimu, osim ono kad smo otvarali prazan frižider.


RATKO DANGUBIĆ: KATANCI NA PRODAJU


To da se katanci zaključavaju i nižu na mostovima kao biseri, u ime večne ljubavi, nalazio je potvrdu na fotografijama u novinama i nad rekama. Hteo ne hteo, morao je o tome da misli. Nije znao da li da se smeje ili da se okrene i ode. Naposletku, seo je na zid ograde od vrta, okrenuvši leđa oronuloj vili; pod stražnjcom je osetio hladan kamen. Pratilac mu je uputio jedan od svojih profesionanih osmeha i slegnuo je ramenima. Njegove oči odavale su neku vrstu zbunjenosti. Ne sme ni on da dozvoli da ga sve ovo zbuni. Pratilac je smireno otvorio kožnu agendu i iz nje stao da mu pokazuje fotografije i crteže zgrade za koje je mislio da ga mogu zanimati. „Mogli smo da sednemo negde i u kafeu, doko ovo gledamo“, rekao je s malom dozom izvinjenja i prekora sebi i njemu. Neodređeno mu je klimnuo glavom, tako da se nije moglo zaključiti odobrava li mu ili je batalio ovu ideju. „Tu smo gde smo“, rekao je. „Ne mora svaka kašika da padne u med“. Gledao je kako puž klizi po kamenu na koji je naslonio stražnjicu. Slušao je, negde u blizini neko je radio sa bušilicom. Ponovo se setio kuma Sretena, koji ga je i uvalio ovo. Tamo negde iz Kanade, dokon, pun para i nostalgije, muvao se po internetu, pa ga moli da pogleda nekakvu ruiniranu vilu, koja se prodaje u ulici paralelnoj njegovoj. Nije hteo da odbije Sretana, i pozvao je agenta za nekretnine da mu pokaže objekat. „Tamo gde je priča“, rekao mu je Sreten telefonom, „tamo je i čovek“. Upoznali su se njih dvojica davno u redakciji  studentskog lista, oba su pregrmila 1968; ume Sretan lepo da ređa stihove. Preko agencije za neketnine dobio je podatke o vili i ovog uljudnog momka za konatkte i obilazak nekretinine. Nekako mu je zaparalo uši kada je gospođa s druge strane naglasila reč nekretnina. Iznenadilo ga je da ima kuća u njegvom kraju koje se prodaju i, učinio mu se, za pristojnu cenu. Ovde kada je stigao, gde ga je čekao mladić, shvatio je da vilu može da gleda samo spolja, da ne mogu da uđu. Osmehnuo se oporo, nazdravlje prijatelju u Kanadi. Po svoji prilici ima ozbiljne pare tamo i sanja da se vrati u rodni kraj. „Krenuo sam ovamo i da ovde i umrem“, rekao je Sreten i to preko telefona, „ali sada ne bi da mi u ledu stoji nadgrobna ploča“. On, koji živi dvadeset godina na rubu egzistencije, razumeo je kuma Sretena. Tu nisu trebali komentari. Pratilac kao da je prečuo njegovo povremeno mumlanje i strpljivo se smešio. Na svim vratima, na ovim na ogradi i onim na ulazu koji se vide s ulice, visila su po tri katanca. Borko, tako se zvao agent, mu je objasnio da u vilu ne mogu dok agencija ne usaglasi stavove prodavaca vile. Naime, vilu prodaju dva brata i sestra: svako od njih ima svoju cenu, koje su daleko jedna od druge. Svako misli da onaj drugi hoće da ga prevari. „Posebno je zet Momir zadrt“, rekao je Borko. „Otuda“, uzdahnuo je, „tri katanca: svako od vlasnika je stavio svoj“. Voleo bi da Sretenu pošalje dobru vest, ali odavde nije imalo šta da se šalje osim fotografije katanaca, koju je napravio mobilnim; mora da napiše i koju lepu reč o zajedničkom prijatelju koji je umro. Ovi katanci su ga, pomislio je, podsetili na sefove u bankama sa različitim ključevima.

недеља, 17. март 2013.

MILAN TODOROV: FORMULA 1.


Lekara terete da je šesnaest puta primio mito. Kriv je što nije znao šta je dosta!

Nekad se od tvrdog k. mogao dobiti rak materice a danas ne može.

Hitna pomoć je došla u rekordnom roku. Pacijent se tek ohladio.

Kad pričam sam sa sobom, trudim se da uvek budem krajnje tolerantan.

Zašto mi imamo toliko birokratije? Zato što i ona mora da bude u tri primerka.

On svakoj ženi priča isto, zato što je čovek od reči.

Ne bismo  mi krenuli u rat, ali nešto nam nije dalo mira.

Samo polako, osvojićemo mi i Formulu 1.

Ne jede ona zato što joj se jede, nego zato što je to ispunjava.

ZORAN T. POPOVIĆ: JUTRO




Imam zenu boli glava. Kad ja hocu seks, ona dobije napad migrene!

Danas sam zakasnio na posao. Srecom, on me je sacekao.

Probudio sam se oko podne. Jutro samo sto nije svanulo.

Zena me je jutros poljubila i donela kafu u krevet. Odmah sam posumnjao na
skrivenu kameru!

Popio je celu litru rakije, da nam ne bi ostavio zlo u kuci.

Sudija nije dozvolio pogibeljnu igru, sto je grubo poremetilo nasu
pripremljenu taktiku!

Moj otac nikad nije pio, ni pusio. Znaci, ja sam iver koji je pao daleko od klade.

RATKO DANGUBIĆ: VLAST I ČARAPE


U partije ulazi kao u WC. Zbog nužde

Nije dobro hapsiti nevine. Pokvariće kriminalce po zatvorima.

Menja političke partije kao čarape. Čim mu neko kaže: Ili si lud ili to noge smrde.

Ja znam dobitnu kombinaciju da izađemo iz krize. Samo mi dajte prvi milion.

Mi smi žrtva nesporazuma. Koliko Amerikanci mrze Ruse, nas Rusi toliko ne vole.  

Zemlju sam napustio iz ljubavi prema njoj. Nisam mogao da je gledam kako se muči.

Istina je da ta stranka može da stane u kombi. Tu je tajna njihove  pokretljivosti. 

субота, 16. март 2013.

ZORAN T. POPOVIĆ: REPRIZA


Tesko je biti covek, kad znas da si postao od majmuna!

S nekim ljudima se vise ne druzim. Odlucio sam da vodim zdrav zivot.

Odlucio sam da se vise ne druzim sa nekim ljudima. Vidim da im je laknulo

On je motor nase ekipe, koji je zreo za genaralnu

Vreme je suncano, a teren idealan za igru. Sve ide na ruku protivniku.

Da bi se izbegla svaka sumnja u regularnost utakmice, pobednik je unapred
poznat.

Nadao sam se da ce sutra da nam bude bolje, kad ono repriza od juce.


RADE JOVANOVIĆ: MOGUĆE I NEMOGUĆE


Moramo promeniti partnere u pregovorima. Ne vredi pregovarati sa svetom!

Sreća te su nam izbori tajni. Ne možete kazniti one koji su vas izabrali!

Možda jedino među fudbalerima ima levaka koji nisu napravili karijeru  u Srbiji!

Opozicija novoj vladi je retrogradna. Želi da nas vrati u 21. vek!

Vreme je novac. Naši političari, koji kradu bogu dane, stekli su lep imetak!

U Srbiju se više ne vraća ni bumerang!

Bolji smo u štrajku nego na poslu. Tu se tačno zna ko šta radi!

Građani Srbije žive bolje nego ikada... Samo se život odužio!

Bog  nije bio škrt prema Srbima. I ružni smo i dužni!

Srbi se plaše monarhije. Nije ih strah što kralj bira budalu, već obratno!

Život u Srbiji danas je bukvalno kao život u bajci. Sve je nemoguće!

петак, 15. март 2013.

MILAN TODOROV: PRAZAN PASULJ


Oduzmi Srbinu vlast, pa ćeš da vidiš kakav je!

Čašu meda još niko ne popi a da pritom ne unese čašu šećera u organizam!

On je jedan od onih političara koji znaju kad treba da odu. Nikad!

Niste imali sreće u ruskom ruletu? A da pokušate ponovo?

Okačili smo rukavice o klin. I to one radne!          

Lek protiv zatvora se pakuje u male bele kovertice namenjene sudiji.

Mi jedemo prazan pasulj svakog petka, izuzev nedelje.

On je ekonomista, žena mu je ekonomista...Možete misliti kako im je!




ZORAN T. POPOVIĆ: KATASTROFA


Ceo dan sam se premestao s fotelje na kauc, i s kauca na fotelju. Spao sam
s nogu!

Lep je na tatu i pametan na mamu. Recju, katastrofa!

Kazu, kakav otac takav sin. Znaci, moj otac je pametan na mene!

U neka bolja vremena imali smo pauzu za dorucak, a sad dorucak pauziramo.

Nisam znao da je moja komsinica trudna. Mislio sam da ima pivski stomak.

Covek je bogat onoliko koliko ima ziranata.

Neki su svoj seksualni zivot obogatili pomagalima, a neki pomagacima!

Kad mojoj zeni pregori vibrator, dode majstor i sve popravi.

четвртак, 14. март 2013.

MILAN TODOROV: LIKE


Poštujem svih deset Božjih zapovesti i njima se često tešim.

Da li ženu doživljavate kao drugi pol ili kao suprotan pol, zavisi od toga koliko dugo ste u braku.

Dogovor između nas i njih može uvek da padne.

Od kako  u elektronskim novinama objavljuju čitulje, poznanici pokojnika ih rado lajkuju.

 Još se niko nije otrovao hranom iz narodne kuhinje,  jer je tu promet  jako veliki.

Ljudi u poslednje vreme manje bacaju smeće kroz prozor. Kriza je učinila svoje.

Sve činimo da turisti što duže borave u našoj zemlji. Prebijamo im noge, krademo torbice sa ličnim dokumentima....

среда, 13. март 2013.

MILAN TODOROV: BANJA


Sve svoje sukobe sa ženom rešavam u krevetu. Prespavam.

Odustali smo od Srbije do Tokija. Ubila bi nas japanska odgovornost.

Da nam nije sive ekonomije svakodnevica bi nam bila još sivlja.

Sve vođe koje smo ubili su vladale doživotno.

Zarada lekara zavisi od učinka. Kao i grobara.

Nezaposlene treba rangirati  tako da do posla najpre dođu oni koji najviše ne rade.

Ne može se beskrajno krasti i pljačkati. Zato postoji zakonsko ograničenje.

Kod nas nije obavezno životno osiguranje tako da život ovde jako malo vredi.

Komšinica nije dobro shvatila komšijin poziv na kafu. Došla je, popila i otišla a da se nisu ni zasladili.

Treba jesti lokalne proizvode ako hoćete da umrete od neke svetske bolesti.

Poslednji put sam boravio u banji dok sam radio u državnoj firmi.

On, kao dugogodišnji korisnik vijagre, tvrdi da joj je iz godine u godinu sve lošiji kvalitet.

Umro je, ali je bio životno osiguran, tako da se može reći da je imao pozitivno iskustvo sa osiguravajućim društvom.

Naša zemlja je imala bogatu istoriju. Zato smo mi  sada tako siromašni.


ZORAN T. POPOVIĆ: UZBUDLJIVA NOĆ





Mi napredujemo koracima od sedam milja, i samo je pitanje dana kad ce i nasi gradani to moci da primete golim okom.

Srbi su puni duha i aveti proslosti!

Ove godine nije dao nijedan ispit na fakultetu. Ocenio je da nije trenutak.

Svaki dan jedem kavijar i pijem sampanjac. Ubice me ta jednolicna ishrana!

Moja zena i ja smo imali uzbudljivu noc u krevetu. Potukli smo se oko
daljinskog!

Moj deda ima osamdeset godina i jos uvek moze, ali ne moze da se seti sta.

уторак, 12. март 2013.

RATKO DANGUBIĆ: KALEIDOSKOP


Nisam rastao kao druga deca, rekao je, volim pomalo iskrivljeno cirkuse i crtane filmove; tamo negde krije se i ta potreba da se bavim pisanjem, rekao je. Ne ume da filozofira o večnom sukobu svetla i tame. Mudrovao je da nije samo znanje preduslov da budeš genijalan slikar, poeta, da se moraš roditi za to. Njegov drug iz detinjstva Tihomir je prvi kome je pokazao pesme koje je napisao. Taj Tihomir je kasnije postao stolar. Taj Tihomir mu je u bolnici rekao: „To se kod tebe tiče više monologa nego dijaloga. To bi se moglo nazvati blanjanjem vremena“. Jedva da je imao deset godina kada je kročio u redakciju Dnevnika, tamo mu je matori radio kao lektor. Novinari su ga doživljavali kao maskotu. Ponekad su imali vremena da sa njim igraju i šaha. Tu se i zarazio pisanjem: provodio je dosta vremena i u kantini. Kada je završio osnovnu školu, objavili su mu prvu pesmu u dodatku za decu, a za nekoliko meseci i u Kekecu i Zabavniku. Iz Kekeca je zvao neki novinar da proveri, nije verovao da neko sa toliko godina sklapa takve stihove. Tako su mu u Dnevniku dozvolili da sedi i sa novinrima koji se bave pravom literaturom. Matori ga je upoznao sa piscem onih roto romana o Lunu, kralju ponoći: to je prvi pisac s kim je razgovarao.Tu je i prekucavao tekstove. U stanu su imali jednu mašinu, a i majke je koristila za svoje radove iz pedagogije. Tako je sebi napravio medveđu uslugu, krenuo je da se bavi sranjem koje se zove slaganje reči, rekao je. Nekako se sve samo od sebe odvijalo. Njegov stari je bio idealista koji je verovao da postoji pravda na svetu. To očevo zanesenjačko bavljenje tuđim rečima majka je zvala jalov posao; da nije majke i njenog rada na privatnoj klinici, bia je dobar pedijatar, ne bi imali ni za ručak, o je. Tako se davno navikao da pare ne pritiču sa iz kulture, nego od usluga ljudima u nevolji. Veruje da je matori tajno sastavljao i sonete, ali ih nemau rukopisima. Nikada bogatstvo u banci ne prati bagatstvo duha, rekao je rezignirano kada je primio prvu penziju. Honorarno je ispravljao tuđe tekstove, bilo mu ga je žao: pušio je mnogo i pio kafu dok radi, tako mu je stradalo srce. Za njega je bio dobar roditelj, za majku trapavi intelektualac, a za stariju sestru heroj, jer nije dozvolio da je majka gurne na medicinu, već je postala vokal u nekom usranom bendu. Stan od roditelja je nasledio on, a sestra je dobila bakinu kuću u Petrovaradinu. Skoro mu je pedeset i sedam. Nije mislio da se ženi. Ovo je ružna priča o zabludama, rekao je. Kome treba spisatelj romana za decu. Ponekad misli da su neke reči ušle u njega samo da ga satru. Pre tri nedelje bio je na Tvrđavi i gledao Dunav, a onda je ubacio novčić da ga pogleda svet kroz teleskop. Umesto da mu se primaknu zgrade, ljudi, drveće i ptice, teleskop se ponašao kao kaleidoskop: igralo mu je sve pred očima. U bolnicu ga je prevezla Hitna pomoć: operisan je od onoga od čega mu je stari i umro. Kod mene je sudbina mnogo filozofirala, rekao je. Sestra mu ne prestaje da plače, a on se smeje: Ne udara grom u koprive.  

понедељак, 11. март 2013.

MILAN TODOROV: KAD JAGANJCI UTIHNU


Svaki dan menjamo odnos dinara prema evru i dolaru. Mi sa svetskim valutama možemo kako hoćemo.

Komšija se od jutros naliva. Čuo je da će i ove godine biti strašna suša.

Jedi, nije prskano – reče Eva i ponudi Adamu jabuku.

Rasturam Rubikovu kocku!

Zdrav čovek u ludnici je normalna pojava.

Čvarci, šunka, slanina, kobasice - plodovi Panonskog mora!

Ja sam sebi našao koga ću da volim – reče Narcis.

Đurđevdan je kad jaganjci utihnu.

ZORAN T. POPOVIĆ: ŽENE



Trcao je za svakom suknjom, sve dok nije naleteo na Skotlandanina.

Zena me je danas poljubila. Odmah sam primetio da joj nije dobro.

Ja sam jako dobar u krevetu. Cim legnemo, odmah zaspim kao jagnje.

Vrhunac ljubavi je kad volis svoju zenu kao tude.

On je nesrecno zaljubljen. Voli sopstvenu zenu.

On je veran svojoj zeni. Kad god moze!

ZORAN T. POPOVIĆ: POZE



Kome je dobra ova demokratija, nek je vodi kuci!

Alkohol je otrov za organizam. Najlepse je kad pocne da deluje.

Sta mislim o seksu? Kad se mora nije tesko

Dobro  sam proucio "Figure veneris". Zlu ne trebalo!

Video sam komsinicu na nudistickoj plazi. Dobro joj stoji mini val!

Mali covek samo na nudistickoj plazi moze da bude velika budza.

Muz je nuzno zlo, kad zeni pregori vibrator.

Covek mora da spava i sa svojom zenom, jer je to zakonska obaveza.

Umri muski - rece mu nimfomanka!

Kad je vodenje platonske ljubavi u pitanju, pravi sam majstor. Znam sve
poze!

субота, 9. март 2013.

MILAN TODOROV: SRPSKI BOZON


    U budućnosti će svako imati svojih pet minuta. Zahvaljujući mašini koju sam,             posle dugog i mukotrpnog eksperimentisanja, konstruisao. Najprostije rečeno, sprava funkcioniše na principu električnog punjenja neutrošenih božanskih čestica. Takozvanih Higsovih bozona.
      Pošao sam od toga da je svaka stvar na svetu, pa i čovek, načinjena  od božanske čestice.Tih čestica za stvaranje svakog posebnog čoveka ima bezbroj.  Zato se nikad ne potroše sve.  Da bi se preostale čestice iskoristile za usavršavanje ljudi, potrebno je sve dostupne podatke o konkretnom čoveku uneti u mašinu. Ona potom, zahvaljujući sada već dostupnim i preciznim genetskim mapama čovečanstva, odradi sve ostalo. Odabrani čovek dostiže svoj poslovni, emotivni i ljudski maksimum u narednih pet minuta! Ni sekund duže.
      Na žalost, za sada, ne vidim način da se pozitivno dejstvo mašine produži na ceo život. Ali, možda to ne bi ni bilo dobro.
      Elem, pođimo redom.
U nameri da patent prvo zaštitim, pa  zatim predam na upotrebu srpskom rodu, uputio sam se u Srpsko patentno društvo. Na ulicama je bilo mnogo sveta. Svi su nekud žurili. Kao da će prvi put biti smak sveta. Na televiziji su od jutra najavljivali za popodne nekakvo pomračenje. Uma ili Sunca? Nisam se trudio da shvatim, jer im ništa ne verujem.
      Patentno društvo je velika siva zgrada. Iznad njenih ulaznih vrata kočoperi se sova ušara, izlivena u gipsu. Tradicionalno znamenje mudrosti.
        - Šta imaš? – upita me činovnik koji je vrlo poslovno bio nagnut nad kompjuter.
Otpakovao sam kutiju i upitao gde je slobodna utičnica da bih startovao svoj čudotvorni uređaj. On iskopča kompjuter na kome je, tek tad to videh, pedantno proučavao najbizarnije tehnike u sado-mazo pornićima.
Dok sam raspakivao svoju mašinu, još kratko se batrgaše tri ribe i neki Crnac na ekranu.
      Zamolih ga da mi, pokaza radi, kaže svoje ime i prezime.
-           Sredoje Jovanović – procedi kao da plaća kaznu za prekršaj.
 Uštekana sprava poče da krklja. Činilo se da povraća.
Sredoje Jovanović me je gledao sumnjičavo.
      - Potreban joj je kratki period aklimatizacije na vašu sredinu – rekoh.
Doista, posle samo nekoliko sekundi aparat poče da radi najnormalnije i ubrzo izbaci podatak da je Sredoje Jovanović, čije generalije sam uneo u mašinu – upravo postao upravnik Patentnog zavoda.
Na pet minuta!
      Potapšah ga po ramenu.
      - A sada,  upravniče – rekoh mu naglašavajući njegov novi položaj – sada kada je došlo Vaših pet minuta, možete da ih iskoristite na dobrobit srpskog društva i, kako su to naši stari govorili „polzu čovečanstvu!“
      Novopečeni upravnik značajno pogleda u poprsje koleginice koja se takođe naginjala nad kompjuterom.
      - Može i to – namignuh mu – ali zečji, Sredoje, zečji!
Njemu zaigra brk od nenadane sreće.
      Koleginica se sada već uspravila i isprsila se za još jedan broj „push up“ grudnjaka.
Sredoje je odmeri pa joj očinski reče:
      - E moja Dušice! Sreća tvoja što sam ja čovek na svom mestu, uzoran suprug i roditelj. Inače bih ti pokazao šta je mobing na srpski način!
      Zatim uze olovku i zapljunu joj srce.
      - Kako se zove genije koji je izmislio ovu božansku napravu?
Rekoh mu svoje ime.
      - A patent?
      - Zove se „SRBIJA JUČE DANAS I SUTRA“.
I objasnih mu da postoji samo jedna opasnost. Ime osobe koju podvrgavamo tretmanu preostalim božanskim česticama ne sme se ispisati unatraške. Jer, tada, po principu sotonske čestice, toj osobi,  sve krene naopako.
      Novi načelnik beše van sebe od ushićenja.
Odmah naredi Dušici da me odvede do dosadašnjeg upravnika zavoda.
Ovaj nas dočeka sa, kako se to kaže, repom na leđima.
Jer, upravo je saznao da je zglajzao. S njim se nije moglo ništa uraditi.
      Pogledah na ručni časovnik. Srećnom Sredoju Jovanoviću preostalo je još dva minuta uživanja u neočekivanoj slavi. Trebalo je požuriti.
      Kad sam se zadihan vratio u njegovu kancelariju, zatekoh ga kako grozničavo unatraške ispisuje imena: DUŠICA, pa TOMISLAV NIKOLIĆ, IVICA DAČIĆ, ČEDOMIR JOVANOVIĆ, ALEKSANDAR TIJANIĆ, HILARI KLINTON, HAŠIM TAČI i još mnoga koje nisam poznavao. Među njima i moje. Ponekad bi pogrešio i sočno opsovao Dušicu.
      Srećom sledećeg trenutka sprava zacrvrča i upali se crvena lampica koja je označavala da je upravo isteklo Sredojevih pet minuta!
      Trenutak potom, sve je opet bilo na svom mestu. Sredoje Jovanović je bio onaj stari, nadrndani državni činovnik.
      Zamolih ga da mi udari pečat na registracioni list za novi patent.
      - Kad na vrbi rodi grožđe  – reče. -  Nedostaje ti uplatnica za zaštitu sova ušara!
      Videh da je u pitanju čist inat.
Jer, kad se to neko u ovoj državi još pozivao na mudrost? Makar to bila i mudrost sova?
Pre će biti pronađen lek protiv raka!
      Tako se  vratih  kući neobavljena posla. Iz frižidera uzeh konzervu pilećeg parizera i načeto pivo od juče. Iz konzerve zamirisa na mokro perje, ali pivo je bilo skroz u redu.
      Ah, šta mari, rekoh sebi. Uključiću božansku mašinu i iskoristiti svojih pet minuta! Posle svega što sam danas doživeo, to mi je potrebno kao melem na ljutu ranu.
      Zatim uzeh papir, hemijsku i ispisah: ĆIVONAVOJ EJODERS.
                                                                                                           

MILAN TODOROV. ZDRAVA KONKURENCIJA


Danas možete da kažete sve što mislite bez straha da ćete biti prebijeni, hapšeni, proganjani...Nastavite očekivani sled događaja!

Osobu sa kojom delite život treba voleti sa svim njenim manama. Na žalost, supruge su obično oličenje vrlina.

Poznati biznismen je na zasluženom odmoru. Produžen mu je pritvor.

Nevini su ekspresno osuđeni, pa je rano da se procenjuje da li je osuda pravedna.

Svakodnevno na ulicu izlaze nove prodavačice ljubavi, da bi se zadovljilo načelo zdrave konkurencije.

Devojke za jednu noć, čovek obično upozna danju.

Najpre je on prodao dušu đavolu a zatim je u svojoj ženi našao srodnu dušu.

Prodaj bubreg onima koji čekaju na transplantaciju i tako produži jedan život. Svoj.

Opala nam je kupovna moć, pa se prodajemo  jeftinije nego ikad.

Imam letnje i zimske gume, prvu pomoć, trougao, rezervne sijalice i vatrogasni aparat u autu. Šteta što nije u voznom stanju.

Njemu je partija druga kuća, zahvaljujući kojoj je i stekao prvu.



ZORAN T. POPOVIĆ: DOĐI DA SLUŠAMO PLOČE


Svi su mislili da moja komsinica nije ni za onu stvar, dok ih ona nije
uverila u suprotno.

Kad sam bio mali imali smo tu - tu, a sad imamo auto.

Zena mi uopste nije ljubomorna. Da jeste, izvadila bi mi i drugo oko!

Nije da se hvalim, ali seks mi ide od ruke!

To sto sam ja roden u Srbiji je prednost. Upoznas pakao jos za zivota.

Ne cudi me ponasanje nekih nasih politicara. Izgleda da terapiju ne uzimaju
redovno.

Dodi kod mene popodne da slusamo ploce i usput kupi tri kondoma da nam se
nadu za svaki slucaj.

Cim je on od mene prepisivao u osnovnoj skoli, znao sam da od njega nikad
nista nece postati u zivotu.

RADE JOVANOVIĆ. SRPSKA SVADBA


Zapad se nije zadovoljio bombardovanjem Srba... Odmah je krenuo i sa  humanitarnom pomoći!

Nisu za sve štete krivi političari. Ponekad zataji i protivgradna zaštita!

-Sve ćemo probleme rešavati u hodu!-obeća Bik Koji Sedi.

Nije naš problem što nemamo ništa, već što ne umemo da kažemo: Dosta!

Možda je istina da smo zajedno jači. Ali ovako imamo s kim da se bijemo!

I dalje ćemo živeti od plata i penzija. Nismo toliko bogati da imamo  za socijalnu pomoć!

Sve češća je pojava da uživaoci penzija umiru u jeku uživanja!

-Dobro smo se nosili! – pohvališe Kurta i Murta Srbe.

Pošto je na kongresu stranke govorio samo predsednik, dato mu je pravo i na repliku!

Naši političari nesposobni su da vladaju. A kako bi tek obavljali složenije poslove!

Naša aktuelna vlada sve više liči na srpsku svadbu. Svi pevaju, jedan jebe!

Nema tornada, zemljotresa, vulkana... Srbiju će ubiti monotonija!

U našoj zemlji jedino naoružani znanjem nemaju dozvolu za korišćenje oružja!

Policija je opet spasla miting. Inače, demonstranti ne bi dobili ništa!

Upozorenje srpskim biračima: nije zlato sve šta je žuto!

Našim političarima se veruje do izvesnih granica. Dok ne izađu iz Srbije!

Normalno je da i političar ima svoj mušice. Kao svako govno!

Mi smo neslavni rekorderi po ponavljanju slavne prošlosti!

Nama se glupost ne isplati. Ali godi nam da uradimo nešta i za svoje dušu!

Kad na vlast dođu oslobodioci, oni ne umeju da odu!

петак, 8. март 2013.

ZORAN T. POPOVIĆ: IMAM I JA DUŠU


Uplatio je sam sebi citulju jos za zivota, jer ko bi se toga posle setio.

Operacija je uspela. O pokojniku sve najlepse!

Napisao sam knjigu"Sve moje zene". Ima gotovo jedno celo poglavlje.

Imam i  ja dusu. Znam, rece davo!

Zene definitivno treba voleti. To je humano.

Ziveo je punim plucima. Pusio je tri kutije cigareta dnevno.

Kao veliki vernik i pravoslavac, on redovno ide u crkvu.
Da krade svece!

четвртак, 7. март 2013.

MILAN TODOROV: TESAN REZULTAT


Izgleda da mi komšinica radi za CNN. Nijedan važan događaj u mom životu nije prošao a da ona to nije snimila.

Muzika me uvek iznova inspiriše. Kad čujem himnu razbio bih sve po kafani!

Što ja imam kumove, država ih nema! U stvari, ima ih...

Bože, šta su ti Srbi toliko zgrešili? Mislim, zar i na nebu postoji kolektivna krivica?

Narodu krče creva, ali to je govor samo za unutrašnju upotrebu.

Oni su dali sudiji petsto evra a  mi pola hiljadarke. Po tome se vidi da će rezulat utakmice biti tesan.

среда, 6. март 2013.

VLADIMIR BULATOVIĆ BUČI : POMRAČENJE


Pokušavajući da se probijem kroz gužvu na pijaci nikako nisam uspevao da zaobiđem dve pozamašne žene koje su, „vukući se“ ispred mene, opušteno ćaskale kao da su same na ovom svetu. Žurio sam da što pre stignem u stan, ostavim tamo stvari, nešto pojedem i spremim se za poslepodnevnu smenu u školi. Uhvativši zgodan trenutak da ih konačno zaobiđem osetih čvrst stisak nečije ruke na svom ramenu.
-Profesore, biće pomračenja danas! – čuh duboki bas.
Okrenuh se: preda mnom je stajao meni nepoznat i bradat čovek. Koristeći to što su mi obe ruke zauzete prepunim kesama, on hitro izvadi iz unutrašnjeg džepa svog mantila zatamnjene naočare pa mi ih stavi na lice.
-Pobogu, vidite li da sam u žurbi?! – kazah iznervirano, ali shvativši da sam narušio kulturu obraćanja potom dodah znatno mirnije - Molim vas, gospodine, skinite mi ove naočare sa nosa.
-Trebaće vam - reče on. – Posmatraćete pomračenje!
Potom se grohotom nasmeja, okrenu se i ne predstavivši se ode.
Iskobeljavši se konačno iz pijačne gužve uputih se pravo ka svom stanu. Usput sam u sebi gunđao što zbog nervoze izazvane neprestanim i iritantnim gurkanjem sa ostalim ljudima na pijaci, što zbog prepunih kesa koje su mi bolno sekle dlanove, a ponajviše zbog zatamljenih naočara koje nisam mogao da skinem sa svog nosa i zbog kojih sam nekoliko puta zamalo izbegao sudar sa mnogobrojnim šetačima, uličnim banderama i biciklistima koji su mi neprestano išli u susret.
Do ulaza od zgrade imao sam dosta da pešačim, barem petnaestak minuta. Navikavajući se polako na neuobičajenu i zatamnjenu percepciju pokušavao sam da se setim da li su javili da će biti pomračenja Sunca. Novine čitam svakodnevno - nije bilo ni slova o tome. Na Dnevniku takođe nije bilo reči o pomračenju, dok na Fejsbuku i Tviteru niko ništa nije objavio niti je iko „lajkovao“ sličnu vest.
Prolazeći pokraj ograde  školskog dvorišta, baš u vreme velikog odmora, iz razmišljanja o pomračenju trgnuše me bezbrižan dečiji smeh i graja. U školskom dvorištu devojčice su preskakale lastiš i igrale se „između dve vatre“, dok su uzjapureni dečaci jurcali za fudbalskom loptom.
U tom čuh prodoran zvižduk. Na sred školskog dovrišta pojaviše se dvojica policajaca. Osnovci napustiše svoju igru pa stadoše jedno iza drugog u red ispred čuvara zakona.
-Samo bez guranja deco, biće za sve! – reče jedan od policajaca.
Stavši uz ogradu posmatrao sam sve kroz zatamnjena stakla od naočara. „Edukacija dece o saobraćaju!“ – bilo je prvo što sam pomislio. „Konačno da ova država radi nešto dobro!“ Međutim, policajcima se pridružiše dvojica momaka obučenih u trenerke i sa namaknutim kapuljačama preko svojih glava. Bili su to nama profesorima od ranije poznati dileri droge. Oni izvadiše ispod svojih „fajerki“ nekakve kese pa stadoše da vade paketiće i prodaju ih deci. Deca su verovatno paketiće plaćala novcem koji su dobili od svojih roditelja za užinu.
-Šta se kaže? – upitao bi policajac svako dete nakon uručivanja paketića.
-Hvala... – izgovarali bi osnovci smušeno i pognutih glavica.
Nakon što su i poslednjem detetu prodali paketić dileri se rukovanjem pozdraviše sa policajcima. Školsko zvono potom označi kraj velikog odmora i osnovci potrčaše u zgradu škole. Međutim, primetivši me jedan od dilera pokaza rukom policajcima ka meni. Čuvari zakona istog trenutka potrčaše u mom pravcu vadeći pištolje iz svojih futrola i repetirajući ih ka meni. Bacih kese i konačno skinuvši naočare sa lica počeh da bežim. Nakon petominutne bezglave jurnjave, ugledavši skrovit i taman prolaz u jednoj zgradi, sakrih se. Šćućuren u polumraku bazdljivog i pomokrenog prolaza čekao sam da prođe opasnost. Nakon desetak minuta, pažljivo obazirući se oko sebe, konačno krenuh ka svom stanu.
Pred ulazom sretoh istog onog bradonju. Stajao je naslonjen na ulaznim vratima od zgrade i prekrštnih ruku žmirkajući me posmatrao.
-U toku jedne godine – poče govoriti on - može nastupiti minimalno dva, a maksimalno pet pomračenja Sunca, zavisno od trenutne udaljenosti Meseca i Sunca od Zemlje, kao i položaja posmatrača na Zemljinoj površini. S druge strane, u toku samo jednog dana na Zemlji može nastupiti ogroman broj pomračenja ljudske svesti zavisno od količine bezumlja koju poseduju nerazumni ljudi. Posmatračima je jedna stvar ipak na kraju ista: koliko god da su razumni potpuno su bespomoćni pred pomračenjima obe vrste...
Potom se grohotom nasmeja, odbi se leđima o vrata i, sjurivši se niz stepenice, ode.




ZORAN T. POPOVIĆ: SELIM SE U TURSKU


Pravimo racun bez krcmara, jer nemamo para da platimo ceh.

Osamdeset posto ljudi u Srbiji je nezadovoljno, sto je znak da unutrasnji
neprijatelj ne miruje.

Gradani svakim danom zive sve bolje i bolje, ali zauzeti  svakodnevnom
borbom za goli opstanak ne stizu da to i primete.

Pozivu na razum odgovorio je eho iz prazne glave.

Spavao je u hotelu koji ima vise od pet zvezdica. Pod vedrim nebom!

Ubica je uvek spreman na zrtvu.

Odselicu se u Tursku. Necu vise da zivim u beogradskom pasaluku.

Zahvaljujuci odlivu mozgova Amerikanci su posisali svu pamet ovog sveta.

Dok moja zena prica kao navijena, ja samo mudro cutim. Zato njoj sa mnom
nikad nije dosadno.

On nikome nista ne placa i to ako moze u vise rata.

Osecam strano telo u sebi. Mislim da je u pitanju mozak.

Mi proizvodimo nase neprijatelje. To je stari srpski brend!

Taj fakultet ima najvecu produktivnost. On stancuje diplome!

On pazi sta govori. Svaka druga mu je psovka.

Reci mi u kojoj si partiji, pa cu ti reci koji ti je kurac!!

Srbi su politicki podeljeni na lude i zbunjene. Ovi prvi predstavljaju onu
lepsu polovinu Srbije.


RATKO DANGUBIĆ. SPOMENICI


Ako mislim da postanemo spomenici, moramo da ostanemo na zemlji.

Od zemlje bi mogli da napravimo jedno od svetskih čuda, ali mi ne umemo ničemu da se divimo.

Odavno ne udaramo glavom o zid. Nosimo je sada u torbi.

Nemate potrebe da lažete sebe. Pa bar vi znate da to niste vi.

U svet smo poslali najbolje, jer nismo spremni da rizikujemo da pojedinci obrukaju naš obrazovni sistem.

уторак, 5. март 2013.

MILAN TODOROV: UPUTSTVO ZA UPOTREBU


Da nije bilo pedesetogodišnje pauze, ne bi se ovde zaboravili dobri običaji rata.

U proleće iznenada počinju da pupe silikoni.

Mnogi narodi su izumrli, a ni mi se danas ne osećamo najbolje.

Naša domovina je kao zdravlje pacijenta kome je operacija uspela a on nije preživeo.

O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na lek, posavetujte se sa svojim lekarom, farmaceutom ili grobarom.

Komšinica se zabavlja sa crncem, bez rasnih predrasuda. Tačnije, njoj ne smeta ako je muškarac rasan.

Ljudi koriste samo o,2 odsto kapaciteta svog mozga, jer koriste partijski mozak.

ZORAN T. POPOVIĆ: GAJBA


Lako je njoj da bude uspesna poslovna zena, kad ima visak muskih hormona.

Maloletni N.N. je na srednjoskolskom takmicenju iz matematike dobio 110 od
mogucih 100 poena, jer mu je tata predsednik opstine.

Mali oglas: ozbiljnom coveku potrebna zena da ga nasmeje!

Vidi se svetlost na kraju tunela. To se neki gradanin polio benzinom i
zapalio.

Svrseni studenti policijske akademije biju intelektualno.

Zavaljujuci ehu cula se i druga strana.

Vlada ima odlican socijalni program. Svi radnici koji su ostali na ulici,
treba da idu kuci.

Zena ne treba da bude rob u kuci. Treba barem jednom godisnje da ima
slobodan dan.

Godinu dana nije pio, a sad je ponovo prohodao.

Turci mogu da udu u EU, ali samo preko nas mrtvih.

I za zensku i za pivo cesto vam treba gajba!

понедељак, 4. март 2013.

RATKO DANGUBIĆ: LJUBAV


   Kada je inspektor Krulj stigao pred grupu novinara, njegov kolega Martinov je privodio kraju svoje izlaganje i rekao, s malo ironije u glasu: „Sumnjamo na ljubav“. Odmahnuo je rukom, dva putao slegnuo ramenim, i mlako odgovorio na pitanje da ne zna kako se sve zbilo. Inspektor Krulj je, koji je zakasnio na susret s novinarima, stajao nervozan i nije rekao ništa, jedva da zna o čemu se radi i da ima vremena za nagađanja. No,  narednog danu su novine objavile da su se oboje stradalih bavili punokrvnim konjima. Inspektor Krulj se pitao odakle novinarima pravo da toliko nagađaju i riju po đubretu. Neprekidno su, rekao je navodno novinaru neki tajnovit prijatelj devojke, pred ljudima raspravljali o brojevima koji su prenosnici broja konjske familije. Krulja ni jedno do tada prikupljeno saznanje o njima nije mogla da obraduje. Valjda se sve kod konja i broji po kobilama, ređali su te proklete kombinacije brojeva i slova, rekao je spomenuti prijatelj devojke. On je mislio da nikada nisu imali para, a nikada nisu bili bez para. Od kade je on pao pijan sa konja, bez njene pomoći nije mogao ni pantalone da navuče. Za nju je taj prijatelj tvrdio da se bojala pacova, kerova lutalica i gatara. To što je pričao taj prijatelj u tim usranim novinama, za inspektora Krulja bile su indikacije da ona nije mogla da izdrži krike sudbine, Trebalo je Krulju nekoliko minuta da shvati da se taj njihov prijatelj u novinama nije ni predstavio. Navodno njen suprug i ljubavnik je hteo na kraju da bude vozač sulki, ali mu ona nije dala da raubuje punokrvne konje. Posedovali su u nekoliko navrata, u tri godine za redom, vrhunske trkače, ali on je sve ovo gubio i dobijao na kocki i u kladionicama na trkalištima, negde je iskopao potpisani novinar. Znali su ga, valjda i to spada u vesti, od Vijene do Beograda, a nju prepoznavali odmah po šeširima sa perjem koje je nabavljala iz Pariza. Negde dole ispod brda Topčider imali su oronulu kuću, u onome malom železničarskom i radničkim naselju, koje je građeno između dva velika rata. Kada su inspektori Krulj i Martinov provalili u njihovu sobu u kojoj se odigrala tragedija, stvari su bile razbacane, navaodio je novinar na osnovu svoga izvora. Njen leš je bio na krevetu, njegov na podu, bili su obučeni i spremni za izlazak, a ispod njega je ostao krvav pirostki ćilim. „Izgleda da su se međusobno poubijali“, rekao je inspektor Krulj. „Izgleda“, navodno je rekao inspektor Martinov. „Toliko su mogli još jedno za drugo da urade“. Nema sumnje da su komšije čule dva odvojena pucnja i ova svedočenja su bila odlučujuća da vest u novinama dobije literarni tok. Oboje su imali pištolje u rukama, tvrdila je kuvarica iz susedne zgrade Kamelija.             
               Krulj je pred novinskim člankom ostao apatičan. Dvoje ljudi je mrtvo, a toliko prazne priče. Niko od tih laprdala ne snosi neku realnu odgovornost za svoje reči.   Nekako je uvek kod ovakvih slučajeva bio sentimentalan i zatečen. Blenuo je u jedan od nasova: „Mrtva cirkuska starleta i kaskader, njen ljubavnik“. Pamti da je na zidu sobe visila velika crnp-bela fotografija, na kojoj je, utvrdiće se kasnije, nasmejan hrvatski pisac Gustav Krklec, negde na nekom velikom ribarskom čamcu, zajedno sa njenim dedom Avramom, koji je takođe bio neki lokalni pesnik i živeo je negde u Travniku. Navodno je ova fotografija snimljena u okolini Dubrovnika 1930, kada je grupa hrvatskih i srpskih pisaca krstarila Jugoslavijom, a ona je dala da se uveća.  Ona je bila ponosna na tog svog dedu, ako nije sve izmislila, pa i njegovo ime, rekla je kuvarica Kamelija Krulju. Postoji sumnja da je sa Krklecom neko drugi na slici, rekao je Krulj Martinovu, koji je sve zapisao i koji je i sam bio poeta. U policijskom odseku su Krulj i Martinov sastavili izveštaj, a Martinov je napisao da se radi o međusobnom ubistvu, o velikoj i bolnoj ljubavi, o kockarskim dugovima i patnji bolesnog kaskadera, i da je ispod njenog jastuka nađena knjiga pesnika Crnjanskog „Ljubav u Toskani“, izdanje Gece Kona iz pominjane 1930, a da je na gramofonu stajala jedinstvena vinilka, sa jednom jedinom pesmom „Pleši sa mnom do kraja, ljubavi“, Leonarda Koena. Tri sata je inspektor Krulj proveo iznad njenog kratkog dnevnika, i tu nije ni reč progovorio. Nekako mu se učinilo da je ona bila zarobljena u samoj sebi. U ovom njenom kratkom dnevniku nema drugih zapisa, osim lepih o konjima. Upoređivala je karaktere konja i ljudi, govorila o flegmama među konjima, o frustriranim kobilama. Kao da je sudbinom bila prikovana za konje, daleko od svega drugog. Stalno se, u dnevniku, pitala kako bi se i kod kog konja mogao poboljšati karakter. Tvrdila je da je jedno uputstvo koje konjima daje ljudska ruka i ljudski glas, a drugo njihova genetika. Po prvi put, nakon opore istrage, inspektor Krulj je sa ovim dnevnikom doživeo neko olakšanje. Ispalo je da sva ta njena trabunjanja ne vode nikuda, mislio je inspektor. Nekako su i on i ona sa konjima svašta pretrpeli, a i konji, s njima, rekao je Krulj Martinovu. Ima konja, zapisla je, koji dođu, kao i ljudi, do kraja: nisi za trke, nisu za prepone, nisu ni za sulke, nisu za rekreaciju, jedino su za klanicu. Zamislimo, obrnutu situaciju, stoji negde na kraju, da ja govorim o ljudima, a ne govorim o konjima. Tvrdila je da konju ne treba pokazivati ko je gazda, a da treba ljudima.

недеља, 3. март 2013.

MILAN TODOROV: KURVE


Ne znamo šta će sutra biti s nama, jer se  ovde istorija stalno ponavlja.

Pretukle su me nepoznate osobe, koje su od ranije poznate organima gonjenja.

Provalija je zemlja koja je izgubila tlo pod nogama.

Aktuelni ministar je moralna horizontala našeg društva!

Ne smeta mi kad kurve pričaju o poštenju. Smeta mi kad to rade u skupštini.



субота, 2. март 2013.

RADE JOVANOVIĆ: NUDISTI


Ko laže, taj i krade... Ostali su opozicija!

Vidan je uspeh vlade u borbi protiv alkoholizma. Više nema pijanih od sreće!

Od pravih prijatelja stižu nam delegacije. Sa zapada jedino humanitarna pomoć!

Penzije će biti iz jednog dela. Pratiće broj dnevnih obroka penzionera!

Ako Srbija dobije izlaz na more, građani će biti spremni. Svi će biti nudisti!

Cilj vlade je prosta većina. Tome je podređen i naš sistem obrazovanja!

Tužne vrbe u nekim delovima bivše Jugoslavije su vrbe bez Srba!

Strepimo zbog problema sa Kosovom. Izginućemo pregovarajući!

Srbi mrze NATO zbog bombardovanja... A sad je počeo i da nas ignoriše!

петак, 1. март 2013.

BOJAN RAJEVIĆ: PTICE PEVAČICE


Čitav svijet je bezumno jurnuo na putu ka propasti, samo je naša Vlada umno zaostala.

Građani neće živjeti bolje jer je u ovom trenutku važniji interes države i naroda.

I zgrada Vlade je pod video nadzorom zbog sve učestalijih krađa.

Ja nisam tikva bez korijena. Rođen sam u jednoj evroatlantskoj porodici.

Kosova se nikada nećemo odreći! Pjevaju kao slavuji.

Kravlje mlijeko je zaraženo toksinima. Stoga je država primorana da i dalje muze narod.