Stigli nam darovi iz inostranstva. Veliki, šareni, svetlucavi.
Vođa, pred kamerama, ponosno otvara prvu kutiju. Izleće balon, nestaje u visinama.
Zbunjen, vođa polako otvara drugi poklon. Tek što je stranice raširio, iskoče
tri buve. Sad ih vidiš, sad ih ne vidiš.
Vođa telom prekriva treću kutiju. Prstom polako u njoj pravi rupu. I ugleda
oko. Niti leti, niti skače. A i kako bi kad je u glavi stranog ambasadora. Sedi
u kutiji i preti prstom.
Vođa pocrveni, pa pozeleni, od besa se naduje. Uvis poleti. U oblacima nestane.
Nema ga. Zato ova pričica sada mora da se završi.
Нема коментара:
Постави коментар