Постови

Приказују се постови за јул, 2026

MILAN TODOROV: SAVETI ZA ŽIVOT

Слика
Milan Todorov SAVETI ZA ŽIVOT Naučnici na univerzitetu u Minesoti uspeli su da pomoći hemijskih elemenata stvore ćeliju identičnu ljudskoj stvorenoj rođenjem datom od Boga tako da nisu daleko od mogućnosti da stvore čoveka po kompjuterskim modelima života. Kad sam to pročitao zapitao sam se šta o tome misle svetski teolozi. Umesto odgovora koji je izostajao danima vraćajući se iz šetnje u blizini Dunavskog parka na zidu ugledah mali jedva vidljiv natpis ispisan crnim flomasterom: „ Besplatni sveštenički saveti“ i ispod broj mobilnog telefona.

MILAN TODOROV: OKO TUĐE OSE

Слика
  Milan Todorov OKO TUĐE OSE Vreo dan, temperatura u hladu četrdeset stepeni. Jara ne popušta ni posle sedamnaest časova kada obično izlazim u šetnju. Nisam se osećao sjajno. Ipak, nisam želeo da odustanem od svakodnevnog rituala. Ići, pružati se po linijama svojih godina, pa i više od toga, činilo mi se važnim za održavanje vitalnosti pa i korisnosti sebi i drugima. U šoping molu koji je bio klimatizovan parkirao sam na donjem platou koji se, kad uđem u zgradu, volšebno pretvarao u najviši nivo. Hodnik, Romkinje koje ne obazirući se na posetioce mašinama nalik velikim parkovskim kosačicama peru podove i svet zanet isključivo sobom. To mi u ovim godinama odgovara. Malo sam posedeo na tom plus minus B nivou, popio limunadu, prelistao mobilni telefon i pošao ka sledećem nivou. Očekivao sam da će u njemu, za razliku od ovog u kome sam do tada boravio, biti manje sparno. Tako se činilo već pri spuštanju pokretnim stepenicama. Prodavnice su bile klimatizovane i hladnoća iz n...

RATKO DANGUBIĆ: MALE PRIČE (9)

Слика
  MALE PRIČE /9/ Ratko DANGUBIĆ Prodavac tišina Na pijaci je, između tezgi sa jabukama i polovnim knjigama, sedeo starac koji nije prodavao ništa što se moglo dodirnuti. Na njegovom stolu nalazile su se samo male drvene kutije. „ Šta je u njima?“ pitali su prolaznici. „ Tišina,“ odgovarao je. Radoznali bi otvorili kutiju. Ništa se ne bi čulo. Ali kada bi je zatvorili, iz njihovog života zauvek bi nestao jedan suvišan razgovor, jedna bespotrebna rasprava ili jedna uvreda koju tek što nisu izgovorili. Predveče je ostala još samo jedna kutija. Starac ju je otvorio. Bila je prazna. Shvatio je da je, ne primetivši, prodao sopstvenu tišinu. Od toga dana govorio je bez prestanka. Ali ga više niko nije razumeo. Časovničar U maloj radionici, prepunoj satova koji su ćutali, živeo je časovničar. Popravljao je samo pokvarene satove. Ispravne nikada nije prihvatao. „ Vreme najbolje radi onda kada zastane“, govorio je. Ljudi su se smejali njegovim rečima, ali su mu ipak donosili sa...