Uveče mozak je zamoren
Uglavnim su tu slike
starijih ljudi koji netremice
gladaju u pod ispred sebe
nezainteresovani
kao lutke od kaučuka
u izlozima šoping molova
sa sniženjem
i do 30 procenata.
Većina mladih muškaraca je
krupna
jakih mišića
velikih trbuha
i dok lenjo vuku prašnjave noge
u isusovkama
osećaš kao da gaze po tebi
i ne voliš kad te gledaju
pravo u oči
za razliku od njihovih žena
koje su ponekad zainteresovane
da pokažu neku svoju malu draž
tražeći nekog
sa kim ne bi bile ipak
nego tako njišu tela
noge guzove i sise
bez fizičkih zakona
nedeljom predveče
sa lažnim lakim stidom
pa ako pomisliš
da si zanimljiviji od ostalih
grdno se varaš.
Sve je tu da bi sve ostalo čisto.
Kao oprani sudovi posle ručka.
I kao vežbanje vrline
ako ih neko jednom
na onom svetu upita
zašto su to radile
da imaju alibi
da kažu kako nisu želele
da se mešaju
ali društveni život u prolazu
zdravi drugi muškarci
navike
sve to povuče…
U zaostavštini Hemingvejevih priča
nalazi se i ona
u kojoj je on sa posadom
želeo da ulovi
najvećeg marlina
debelog koji ima preko
četiri stotina kila.
Nisu ga uhvatili čak
ni kad se
posada umorila.
Ali dok gledaš
i dok te gledaju
ništa drugo te ne zanima.
Najzad smo ga ulovili,kapetane,
ali ribe
male ribe iza njega
skupile su se ispod površine.
I ti znaš da su to one
nedeljne žene u razgledanju
u prolazu.
Коментари
Постави коментар