MILAN TODOROV: ZALAZAK

 


Devojka koju sam jedne

davne godine pratio kući

u kasno veče

rekla mi je da nema od nas

ništa

i da sutra putuje u Nemačku

iz koje se nikada neće vratiti.

Bila je jedra seoska devojka

kojoj se moglo verovati.

Posle trideset ili više godina

viđam je u našem gradu

sa starijim tipom

ne bih mogao da ga nazovem

gospodinon

jer ne deluje kao čovek od manira

ali to nema nikakav značaj.

Ona je srećna i on je srećan

imaju dobar nemački auto

koji brižno čuvaju.

Video sam ih kako parkiraju

dvaput unapred i dvaput unazad

zatim sklapaju retrovizore

i proveravaju elektronske brave

a onda sledi snimak parkiranog

automobilo kao i automobila pored

u slučaju češanja.

Činjenica da se ipak vratila

ne govori mi sada ništa.

Čas kada zalazi sunce

ovde je isti.

Коментари

Популарни постови са овог блога

REČENICE KOJE VOLIM (3)

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU