Постови

ZORAN T. POPOVIĆ: SVI BI DA JAŠU

Dug je zao drug. Zato sam ja njih sve otpisao! Srbija ne zna gde su joj granice, zahvaljujuci glupostima nasih politicara koja je bezgranicna! Prvo je ponudeni mito odbio s gnusanjem, a onda je u njemu preovladao razum! U vladajucu stranku usli su i Kurta i Murta. Svi bi da jasu! Rastu mi dlake iz usiju. To su senzori koji mi pomazu da bolje cujem! Budzetske pare su nestale, kao rukom odnesene! Mi nikoga nikad ne molimo. Klecimo i cutimo! Sve ima svoje granice, sem Srbije! Ne mogu da ostavim duvan. Cim ne pusim, kasljem!                                     

MILAN TODOROV: NAŠA ZEMLJA JE MALA

Kod nas je demokratija uvedena po slobodnoj volji, što znači da je ona za nas neobavezna. Crna hronika nam je politički obojena. Njegovo bekstvo od stvarnosti je klasično. Prolupao je! Mi smo vrlo tolerantni, a tučemo  samo ako nas neko ružno pogleda. Ne znamo kako se živi u dosadnim zemljama, jer se ovde kod nas ništa ne menja! Žena mu je plavuša. Njena plava kosa govori o njegovom ukusu, a njen izbor o njenom mozgu. Došlo je do male izmene u protokolu. Umesto da dođe po svoje, đavo je odlučio da dođe po naše. Ako se Evropska unija raspadne pre nego što mi uđemo u nju, biće to račun bez krčmara. Naša zemlja je mala. Prema tome, laka je za obradu.

RADE JOVANOVIĆ: PRVI METAK

Nesreća nebeskog naroda je što ne postoji plafon njegovog stradanja! Bilo je teško prepoznati štrajkače glađu. Izmešali su se sa penzionerima! Uzalud su se Hrvati radovali što su dobili imanja srpskih izbeglica. Ostali su bez traktora! Političari su veći čudotvorci od Krista. Njima mrtvi izlaze i na izbore! -I car je go!-obradova se sirotinja. Pod Turcima smo protraćili pet vekova u zabludi da nam ne može biti gore! Politici nema mesta u školi. To opravdava manjak obrazovanja političara! Rat je kao brak. Teško je utvrditi ko je kriv za prvi metak! Sva sranja nam se dešavaju iza ledja. Posle rata razmenili smo mrtve. Još uvek ne znamo šta ćemo s preživelim!

MILAN TODOROV: DUŠEVNA PATNJA

Obavezna je vakcinacija pasa protiv besnila, jer svaki pas liči na svog vlasnika. On na tom važnom  mestu nije pokazao ništa, jer ne voli da se eksponira. U policiji ga nisu temeljno obradili, nego su samo obavili grube radove. Ovi naši kad kradu, kradu pošteno! A onda smo se bratski zagrlili. Sve su nam kosti popucale! Da li se mi kao država za nešto uopšte pitamo? Mnogo nas pitate! Ko dobija pohvale od međunarodne zajednice, ima prava da se ljuti zbog gubitka Kosova. Tužiću državu zbog nanošenja duševnog bola. Kad se setim kakva je bila, duša me zaboli! Da sretnem onog ko nema poroka, piće bih mu platio! Toliko dugo sam nezaposlen da  imam utisak kao da ne radim za dvojicu. Mi imamo kvalifikovanu radnu snagu koja klade valja!

ZORAN T. POPOVIĆ: BRZO PISANJE AFORIZAMA

Sve moje genijalne ideje sam sproveo u delo. Zato sam i propao! Ja vodim jako uzbudljiv zivot. Zena mi dize adrenalin svaki dan. On je alergican na batine. Kad ih dobije, odmah poplavi! Kad vam Amerikanci daju zeleno svetlo, onda mozete svuda da prolazite na crveno! Ja jako brzo pisem, jer se bojim da mi ne pobegne misao! Ne menja se vera za veceru, osim ako ne dobijete ponudu koju ne mozete da odbijete! Pa sta ako i dode do smaka sveta. Nije potop! Frizider mi je potpuno prazan. Boze, koliko neiskoriscenog prostora! Mene zena stalno drzi na uzdi, da ne bih trcao kao zdrebe pred rudu! Moj pas je namerno zakopao kosku negde u dvoristu, samo da je ja ne pronadem!

RATKO DANGUBIĆ: INDIJANCI

Kod nas vlast nikako da sjaši.  Uobrazila je da je konji jako vole. Imali smo mi vlada i pre ove, ali smo ih bar imali. Sada znamo da nam je samo nebo granica. Dotakli smo dno. Kada mi budemo živeli kao drugi svet, onda će drugi svet biti nešto treće. Najbolje je funkciju premijera i prdsednika objediniti u jednom čoveku. Nama za te funkcije trebaju dvostruke ličnosti. Srbiju može da spasi samo da bude jedna od država USA. Tamo bi bar bili Indijanci. Nekada su ribe lovnjenje na crve, a sada su crvi i ribe jedno telo i jedna duša.

RATKO DANGUBIĆ: FROJLAN MARTA

Prestala je da govori, umorila se. S obe ruke prihvata kriglu s pivom. Okupljeni gosti lagano dolaze k sebi od priče, a ona se sprema da krene s novom. Krišom je gledao napuderisano lice i nije uspevao da odgonetne tajnu njenog kazivanja. Frojlajn Marta nije glupa, u to se odavno uverio, nije ni naivna. Posle kratke pauze pomakla je stolicu, ušmrknula burmuta, kinula. Gledao ju je kako se koleba, a onda kao da je odlutala u uspomene, recituje: „ A onaj lepi kolar, Joakim? Šta je s njim“? Njena gluma kod kazivanja priča opominjala je i nju da mora da pazi kako govori. Nije volela ni jednu vlast, rekla je. Iskusila je da mora da uveri one koji je slušaju da je iskrena. Određena priča ume okupljene i da porazi. On dolazi ovde kao novinar, zna ga ona, a rekao joj je da pisac kome treba lik za radio-dramu. Frojlajn Marta živi od priče i zadovoljna je. Ima puna godina da ona sedii u ovoj kafani, niko ne zna koliko je stara. Svaku priču počinje jadanjem da nema mirnog sna od kada je na...