MILAN BEŠTIĆ: STOCK 84

Gradeći svoj dom, Gavra nije želeo da se izlaže trošku. Kupio je samo vrata. Nosio ih je sa sobom i tako uvek mogao da izađe i uđe u kuću bez obzira na to gde se zatekao.
Jednom je zaturio ključ, ali nije očajavao jer je znao da će ga kad-tad naći. Potrudio se da kad-tad bude odmah. Mašio se za džep, izvukao ključ, kroz ključaonicu ga zavukao u bravu i otključao vrata. Morao je i da ih otvori da bi vratno krilo odigao od šarki i skunuo sa štoka. Krilo je dobilo krila i letelo na deponiju smeća. Tu ga je jedan sakupljač sekundarnih sirovina pronašao i prodao nekom Joci iz Stepojevca. Neopterećen radnjama kao što su otključavanje i zaključavanje, ulaženje i izlaženje, otvaranje i zatvaranje, Gavra je živeo slobodnije. Vraćanja i ponovni odlasci su se izjednačili, i tako sprečili moguća razočaranja usled povratka kući ili izbivanja iz nje. Gavrina kuća-ragastovka ima oblik pravouglog paralelopipeda nejednakih stranica, ali, za Gavru koji ne mari mnogo za geometriju, ona je pravi slavoluk.
Dom je tamo gde je ragastov.

Коментари

Популарни постови са овог блога

NINUS NESTOROVIĆ: SIJALICA

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU