Imam malu kaljevu peć
u radnoj sobi
peć je crno - bela
ložim je na drva
bukva cer grab bagrem.
Najviše volim bukvu
krupnu kao dobra debela žena
možda nisu sve debele žene
dobre a možda jesu
ali bukva je najbolje deblo
jer u njenom rascepu
ponekad nalazim
slike i gotove priče.
Jednom sam rascepivši bukvu
otkrio lik Svetog Đorđa
u strukturi drveta.
Drugi put pravilan braon krst.
Bilo je još neverovatnih otkrića
poput stena ispod manastira Hilandara.
Ali ove godine
cepajući oblice drveta
nisam u njegovom srcu
otkrio ništa posebno ili vredno.
Svaki udarac sekirom
bio je udarac u prazno.
Možda sam suviše umoran
za nešto neočekivano.
Možda ne bi trebalo da bilo šta
očekujem osim zvuka.
Cepam drvo
neko pali automobil
tu blizu
i odlazi.
Ne gledam.
Ono što bi vredelo da vidim
ukazaće se samo.
Dok svet čeka proleće
ja čekam dobru jaku zimu
u kojoj od hladnoće
pucaju stoletna stabla
lede se okeani
smanjuju kopna...
Ja čekam takvu zimu
da cvokoćem nad
parčetom papira
na glatkom stolu
dok u peći gori potpala
od onog što sam napisao.
Нема коментара:
Постави коментар