Kad sam pošao u grad
na brdu je počeo da pada sneg
ali u gradu je sijalo sunce
i razlika je bila predivna
možda samo zbog toga
što sam iznenada želeo
da se osećam dobro
kao lik na velikom bilbordu
na ulazu u šoping mol
lik koji pije nekakvu tekućinu
i izgleda toliko uverljivo
kao da će svakog časa sići sa plakata.
Ponekad mu u prolazu
mahnem rukom
kao starom znancu
koji ume da živi
što od nedavno
najviše poštujem.
Jedne večeri je i on meni
prijateljski mahnuo
ali tu su bila svetla
farovi užurbanih automobila
svet koji trubi
na svaki oblik strpljenja
žena u širokim pantalonama
i uskoj sivoj majici
sa naježenim bradavicama
spremnim za ljubavnički ujed
u svakom trenutku
tako da su se parfemi mešali
sa mirisom izduvnih gasova
i niko nije mogao da bude siguran
ali izašašvši iz močvare
penjao sam se na snežno brdo
sada bez snega
sa osećanjem da
volim nešto nejasno
a na dohvat ruke.
Нема коментара:
Постави коментар