Išao sam pešice preko mosta
ka centru grada.
Vetar je duvao kao nikad.
Mislio sam kako je
dobra moja odluka
da odem do centralne apoteke
i kupim ono čuveno
norveško ulje
od masnih plavih riba
sa omega 3 kiselinama
koje te čuvaju
da budeš zdrav
i da umreš kao zdrav čovek.
Onda taj vazduh koji
kao da ima krila
dolazi kotlinom reke
pravo sa Fruške gore
i čini da voda pršti
od kiseonika.
U povratku
vetar je opet duvao nenormalno
i bilo je hladno biti na mostu.
Kad sam se spustio s njega
i pošao ka kolima
parkiranim pored vojne bolnice
iznenada mi se ispred njih
ukazao mladi lekar
u crnoj pelerini do zglavaka.
Bio je tako lep i tako usamljen
na praznom horizontu severa
obučen u bolničko pravilo
da sam se na smrt preplašio.
Нема коментара:
Постави коментар