MILAN TODOROV: SITNI DANI

 





Milan Todorov

SITNI DANI 



Svilene šarene kravate

u pletenoj kotarici

zatim cipele i čizme

od dobre kože

a tu je i naročito

odelo na lutkama

bez lica.

Posmatram odelo

koje nije odelo

u klasičnom smislu

nego pre raspareni

deo osećaja za moderno

doba.

Patike na tamne uske

pantalone

iznad kojih je džemper

od zelene vune

pa kratkim kaput

koji ne pušta hladnoću

unutra

ni toplotu tela napolje.

Pogled mi je ponovo

na lutkama.

Nemaju lica.

Samo čovekoliki oblik

glave.

Njima je, pomislih, nametnuto

to odelo

kao robijašu kugla.

Ispod slovnih objašnjenja

delova garderobe na lutkama

je cena.

Moj sitan dan

prolazi pored lutaka

bez kože

bez očiju

bez žilica na rukama

za razliku od mene.

Ne postoji jednačenje

čak i da poverujem

kako je sve to radi mene.

Postoji samo

sev stakla

neprobojnog stakla između

ovog mog sadanjeg života i onog

koje me je

a beše davno

kao malo dete

uhvatilo za ruku

i povelo

u svet uređen

po pravilima lepote

pravila još jedne zime

koja izmiče

sa nama neprimremljenim

kao ribama

u plitkoj zaleđenoj reci.











Коментари

Популарни постови са овог блога

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA

NINUS NESTOROVIĆ: SIJALICA