MILAN TODOROV: SITNI DANI
Milan Todorov
SITNI DANI
Svilene šarene kravate
u pletenoj kotarici
zatim cipele i čizme
od dobre kože
a tu je i naročito
odelo na lutkama
bez lica.
Posmatram odelo
koje nije odelo
u klasičnom smislu
nego pre raspareni
deo osećaja za moderno
doba.
Patike na tamne uske
pantalone
iznad kojih je džemper
od zelene vune
pa kratkim kaput
koji ne pušta hladnoću
unutra
ni toplotu tela napolje.
Pogled mi je ponovo
na lutkama.
Nemaju lica.
Samo čovekoliki oblik
glave.
Njima je, pomislih, nametnuto
to odelo
kao robijašu kugla.
Ispod slovnih objašnjenja
delova garderobe na lutkama
je cena.
Moj sitan dan
prolazi pored lutaka
bez kože
bez očiju
bez žilica na rukama
za razliku od mene.
Ne postoji jednačenje
čak i da poverujem
kako je sve to radi mene.
Postoji samo
sev stakla
neprobojnog stakla između
ovog mog sadanjeg života i onog
koje me je
a beše davno
kao malo dete
uhvatilo za ruku
i povelo
u svet uređen
po pravilima lepote
pravila još jedne zime
koja izmiče
sa nama neprimremljenim
kao ribama
u plitkoj zaleđenoj reci.

Коментари
Постави коментар