MILAN TODOROV: PIŠTALJKA ZA MAGLU
Milan Todorov
PIŠTALJKA ZA MAGLU
Kopajući slučajno po staroj platnenoj torbi
koju sam pre tridesetak godina
stalno vukao sa sobom
odlazeći malim nesigurnim čamcem
na pecanje na veliki Dunav
iznenada nađoh malu limenu pištaljku.
Dreždala je u tami
čekajući trenutak da kažem:
I ovo je bilo moje.
A kupih je iz sada mi se čini
glupe predostrožnosti:
ako me uhvati magla na
jesenjoj vodi
da dozivom pištaljke
odredim svoj položaj.
Možda sam bio previše
odgovoran
a možda sam samo ispitivao
šta se može desiti
kada si malen i slab
i da li će iko pomoći
tek pištaljku nikad nisam iskoristio.
I evo je sada tu
kao dečja igračka
metal je istog sjaja
kad bih se izgubio
sada kada su mogućnosti
za nestanak neiscrpne
i dunuo u nju
dobri ljudi bi to čuli
i podveli pod
ludi dvadeset i prvi vek
ocenivši doseg i jasnost piska
metaforom uzaludnog protesta.

Коментари
Постави коментар