MILAN TODOROV: STARA KUĆA
Milan Todorov
STARA KUĆA
Svakodnevno u žurbi
najčešće u automobilu
zatečen između pažnje
na semafore i znaka
za sporu vožnju
zbog obližnje škole
uvek bacim pogled
na staru kuću
u kojoj sam odrastao
i, smem da kažem,
oblikovao se
u stalnim sporenjima
sa prethodnim vlasnikom
koji je tada još živeo
u njenoj polovini.
Bio je prek, zadrt čovek.
Sa rođenom ćerkom
kojoj je pripala druga polovina
kuće
nije govorio.
Doveo je drugu ženu.
Kad je pala na stepeništu
odlučio je da ode iz kuće
u Zagreb kod sinovca.
Tamo mu se gubi svaki trag.
Čuo sam da je umro
posle samo nekoliko godina
a da je njegova druga supruga
završila u domu za stara izgubljena lica.
Ne znam da li kuće umeju da pamte.
Razmišljam o tome u deliću sekunde
dok drugim okom posmatram
postavljenu policijssku radarsku zamku
za brzu vožnju.
Gde je ključ poslednjeg odlaska
iz kuće?
Ne znam.
Kako starim osećam da se
kuća mog detinjstva širi iznutra
i da ceo moj svet
propada u nju.

Коментари
Постави коментар