MILAN TODOROV: STARA KUĆA

 

Milan Todorov

STARA KUĆA


Svakodnevno u žurbi

najčešće u automobilu

zatečen između pažnje

na semafore i znaka

za sporu vožnju

zbog obližnje škole

uvek bacim pogled

na staru kuću

u kojoj sam odrastao

i, smem da kažem,

oblikovao se

u stalnim sporenjima

sa prethodnim vlasnikom

koji je tada još živeo

u njenoj polovini.

Bio je prek, zadrt čovek.

Sa rođenom ćerkom

kojoj je pripala druga polovina

kuće

nije govorio.

Doveo je drugu ženu.

Kad je pala na stepeništu

odlučio je da ode iz kuće

u Zagreb kod sinovca.

Tamo mu se gubi svaki trag.

Čuo sam da je umro

posle samo nekoliko godina

a da je njegova druga supruga

završila u domu za stara izgubljena lica.

Ne znam da li kuće umeju da pamte.

Razmišljam o tome u deliću sekunde

dok drugim okom posmatram

postavljenu policijssku radarsku zamku

za brzu vožnju.

Gde je ključ poslednjeg odlaska

iz kuće?

Ne znam.

Kako starim osećam da se

kuća mog detinjstva širi iznutra

i da ceo moj svet

propada u nju.





Коментари

Популарни постови са овог блога

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA

TOP 10 SRPSKIH PRIPOVEDAČA 21. VEKA