Prolio sam čašu vina
na kompjuter
slučajno
uostalom sve je slučaj
još ga nisam ni otplatio
mislio sam
a on će da crkne
upravo dok pišem
ove redove
nestaće sve što sam
zamislio
kao kad zatvorim oči
a zatim ih naglo otvorim
znao sam
nekako sam uvek znao
da će se jednom to desiti
kratki spoj sveta
o kome pišem
i nestajanja svetlosti
male mašine na
kuhinjskom stolu
sa mrvicama
čežnje.
P.S.
Još čekam.
Za sada
hvala Bogu
niko ne pobeđuje
ali sutra je novi dan
za miris
za miris vinograda
za lepe žene
za zaljubljene mladiće
koji veslaju na sandolini
uzduž i popreko
rekom svog trenutka.
Нема коментара:
Постави коментар