-Pazi sad ovo! Australijanac Stjuart Diver, instruktor skijanja bio je danima zatrpan ispod ruševina planinskog hotela i kaže da je tada, na ivici smrti, osećao meverovatnu smirenost.
-Šta je drugo mogao?
-Pored njega je ležala mrtva njegova žena.
Nije mogao da joj pomogne.
-Šta hočeš da kažeš, upita ga ona.
-Ne znam.
-Kad ništa ne možeš da uradiš da promeniš stvari možda ne bi trebalo ni da se sekiraš.
-Kako, reče on. Spavaš u krevetu sa psom.
-Spavam.
- I to sa tri psa.
-Psi su mali i lepo vaspitani.
-Ali to je naš bračni krevet.
-Pa šta?
-To ubija volju za seksom. Deset godina nisam spavao s tobom u bračnom krevetu, zavapio je.
-Imaš fotelju na razvlačenje.
-Misliš?
-Mislim.
-Misliš da je to udobna fotelja?
-Verovatno.
-Svako jutro boli me vrat.
-Ne bi bilo loše da proveriš krvni pritisak.
-Moj pritisak bi bio u redu da nije tih …
-Koga?
-Tih psića.
-Mogao bi da uzmeš dušek, predložila mu je.
-O čemu pričaš?
-Onaj tvoj dušek na naduvavanje.
I on se tada setio dušeka za vodu koji je davno kupio misleći da če imati vremena da odlazi na pecanje i da lovi ribu iz njega. Međutim, njegova supruga nije volela ribolov i tako je zamisao propala a dušek ostao neotpakovan sve dok ga nije narednog dana izvadio iz plave platnene vreće, naduvao mehaničkom pumpom i utvrdio da je sasvim ispravan.
Tako je dušek za plažu postao njegov bračni krevet. Razlika je bila samo u tome što je to sada bio bračni krevet za samca.
Doduše, potajno se nadao da će vodeni krevet privući pse da spavaju na njemu a on će se onda vratiti u pravi, mekani i topli bračni krevet sa ženom.
Noći su prolazile, a psi su povremeno ali bodro zapišavali njegovu postelju za plivanje i pecanje.
Jednog lepog prolećnog dana pošto je završio posao u firmi koja je proizvodila fenove na solarnu energiju, sklopio je računar, provukao propusnicu kroz automat na izlazu i seo u automobil. Na krovu automobila nalazio se njegov zeleni dušek za pecanje.
Izgubio je više od pola sata dok nije izašao iz grada. Isključio je mobilni telefon i nije se služio GPSom. Izgubio je još pola sata promašivši skretanje za planinu. Petak je loš dan za putovanja. Svi bi da nekud pobegnu, mislio je dodavajući gas.
Posle dva sata jednolične vožnje našao se u kanjonu sanjane reke. Nije to bilo baš ono što je očekivao. Umesto male hidrocentrale na njenom toku dočekala ga je pečenjara ispred koje se vrtelo jagnje na ražnju. Produžio je nadajući se lepšem ishodu. Vozio je lošim drumom bez ikakvih oznaka. Reka se negde povukla. Posle nekog vremena spazi pored puta na strmom škrtom pašnjaku neku pastiricu koja je čuvala malo stado ovaca.
-Gde je ona reka, upita je.
-Kakva reka?
-Nekad sam tu lovio ribu.
-Ribu?!
-Da, pastrmke.
-A to...to je dole.
-Koliko ima još?
-Stižeš do noći, ne boj se.
Znači, pomisli tamo ću morati da prenoćim pre nego što se otisnem na vodu.
-Samo čuvaj se. Tamo se pojavljuju vodeni duhovi.
-Šta se pojavljuje?
-Rečni udav.
Nije verovao u duhove. Štaviše, bila mu je smešna pastirica. Ismejao je njenu lakovernost.
-Baba, oslovi je iako je bila mlađa od njega, upecaćemo tu sominu od duha.
Pastirka ga pogleda ravnodušno.
Posle dobrih pola sata stigao je na obalu jezera. Parkirao je automobil na prilično oštroj nizbrdici i povukao ručnu kočnicu.
Spustio je gumeni čamac na travu. Još ga je malo naduvao da ne bi osećao tvrdo tlo dok spava. nakupio je nešto suvih grana i zapalio vatru. Ko zna zaštoje to dobro,pomislio je. Vatra tera zle čini a čovek je srećniji kad mu je toplo.
Uključio je telefon. Niko ga nije tražio. Isključio je telefon i legao na dušek prekrivši se debelim ćebetom koje je uvek držao u automonbilu i šalio se da mu je potrebno ako neka ženska naleti.
Pre nego što je utonuo u san mislio je šta ako je pastirka u pravu. Šta ako ga vodena neman proguta?
Šta bi se tada dogodilo. Ne bi ga niko pronašao. Žena bi dala čitulju u novinama posle isteka od šest zakonskih meseci nakon nečijeg nestanka. Malo bi plakala, valjda. Psi bi joj bili jedina uteha.
I tako, pomisli, trebalo bi da budem zahvalan tim psima. Oni su lekari pri našim nesrećama i strašnim mogućim smrtima. Psi su mali sveci.
Spavao je loše. Kao i na fotelji na razvlačenje. Sanjao je neobičan san. U tom snu vodio je ljubav sa nekom mladom, vitkom ženom, koja sasvim izvesno nije bila njegova.
Posle ljubavne noći ona je nahuškala svoje pse na njega.
Probudio se u hladnom znoju.
Skuvao je kafu na malom plinskom rešou i dok je njome grejao promrzle dlanove video je kako se na sredini jezera pojavljuje velika mračna silueta ribe sa oštrim zubima. Začuo se neobičan zvuk,kao kad metal cvili pod tocilom.
Njegov auto u tom trenutku proklizao je niz padinu. Pokušao je da otvori vrata i uskoči u njega. U poslednjem trenutku uspeo je da ga zaustavi.
U subotu pred veče vratio se kući. Bio je obučen u blatnjave plastične tregerice. Nanogama je imao jednako kaljave čizme. Bio je bled i raščupan.
-Kako je bilo, pitala ga je Tijana, njegova žena, pogledajući ga polu sumnjičavo polu sažaljivo.
-Ne bi verovala, rekao je Nikola, malo stegnuta srca.
Psi su snažno mirisali u stanu.
Нема коментара:
Постави коментар