MILAN TODOROV:: BANATSKI SANDUK


Milan Todorov

BANATSKI SANDUK


Na tavanu sam našao

stari dobro očuvan

visok i uzak drveni sanduk

u kome su moji roditelji

dolazeći iz banatskog severnog sela sa imenom anđela

u grad

u slamu ušuškali porcelanske

skupe i tanke tanjire

da se na polupaju.

Prošlo je od tada bezmalo

sedamdeset godina.

Tanjiri su razbijeni.

Slama razvučena

Paučina se ugnezdila

u još jakim ramovima

sandučeta za vozni transport.

Skinuo sam ga sa tavana

i dugo gledao ne znajući

šta da radim sa njim.

A sigurno je i on posmatrao mene.

Oboje smo bili obeleženi prošlošću.

Ono što ja učinim njemu

i on će u nekoj reinkarnaciji

ljudi, predmeta i njihovih duša,

slutim, učiniti meni.

Da ga zaboravim

nisam mogao

jer bih, rekoh već,

zaboravio sebe nekadašnjeg

a zatim i sadašnjeg.

Sanduk sada stoji

uz peć u kuhinji.

U sanduku su drva.

Ili to nisu drva

nego rascepljeni delovi

stabla na kome je trebalo

da izrastem

neranjiv a nisam

često 

još sanjam 

putovanje

lađe u nepoznatu

luku.

,




Коментари

Популарни постови са овог блога

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU

NINUS NESTOROVIĆ: SIJALICA

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA