MILAN TODOROV:: BANATSKI SANDUK
Milan Todorov
BANATSKI SANDUK
Na tavanu sam našao
stari dobro očuvan
visok i uzak drveni sanduk
u kome su moji roditelji
dolazeći iz banatskog severnog sela sa imenom anđela
u grad
u slamu ušuškali porcelanske
skupe i tanke tanjire
da se na polupaju.
Prošlo je od tada bezmalo
sedamdeset godina.
Tanjiri su razbijeni.
Slama razvučena
Paučina se ugnezdila
u još jakim ramovima
sandučeta za vozni transport.
Skinuo sam ga sa tavana
i dugo gledao ne znajući
šta da radim sa njim.
A sigurno je i on posmatrao mene.
Oboje smo bili obeleženi prošlošću.
Ono što ja učinim njemu
i on će u nekoj reinkarnaciji
ljudi, predmeta i njihovih duša,
slutim, učiniti meni.
Da ga zaboravim
nisam mogao
jer bih, rekoh već,
zaboravio sebe nekadašnjeg
a zatim i sadašnjeg.
Sanduk sada stoji
uz peć u kuhinji.
U sanduku su drva.
Ili to nisu drva
nego rascepljeni delovi
stabla na kome je trebalo
da izrastem
neranjiv a nisam
i često
još sanjam
putovanje
lađe u nepoznatu
luku.
,

Коментари
Постави коментар