MILAN TODOROV: ČERGARSKI PAS
Milan Todorov
Čergarski pas
Nekim poslom bio sam
u Šangaju
ne onom velelepnom kineskom
nego našem naselju
uz Dunav
pretežno naseljenom Romina.
Po obavljenom poslu
svratih u lokalnu prodavnicu.
Iznenadio sam se
koliko je sve jeftino.
Doduše kontrolne vage
su stare i nerazumljive.
Trgovaca je malo
a roba nepregledno složena.
Ovde salama
tamo u desetom redu sir
a povrće između čarapa
i toaletnog papira.
Pa ipak sve mi je prijalo.
Ličilo je na sreću u nemaštini
jer sve beše jeftino
plus romska muzika
tiha iz zvučnika
pored električne grejalice.
Da, i nigde kamera
koje te prate
ne bi li te ulovile
ako nešto ukradeš.
Bio je zimski dan.
Vraćao sam se istim putem
na kome me je strpljivo
čekao crni bezrasni
čergarski pas.
Usporio sam vožnju
očekujući da jurne
na autimobil
ali on je samo stajao
pored puta
smrznut, stegnut i
kao da nije očekivao
ništa drugo
osim da preživi
i ja, iza zatvorenih prozora,
osetih lednoću
kao prolaznost
koja prosijava semena
naših
svetova.

Коментари
Постави коментар