MILAN TODOROV: DESERT
Milan Todorov
Jednom pre tridesetak godina
bio sam u pravoj pravcatoj
pustinji.
Bila je to pustinja Negev
u Izraelu.
Pre ulaska u nju
kupih vodu, kekse i paket
prve pomoći.
Na ulazu u pustinju
stojao je natpis
„Oprez! Ulazite u pustinju
na svoju odgovornost“.
I ušli smo
u klimatizovanom autobusu,
malo razgledali,
ćeretali,
flertovali sa lepom turističkom
voditeljkom.
Pustinja nas nije zadovoljila.
Bila je odviše zemaljska,
ništa pakleno.
Bio sam razočaran.
Ja sam od onih koji
uvek unapred vide
loše stvari.
I prošle noći sanjam svoju
pustinju.
U njoj je hladno.
Bije vetar sleva i sa desna.
Od snega u mojoj pustinji
ne mogu oči da otvorim.
U mojoj snevanoj pustinji je crkva
koju je posetio Sveti Sava
i u njoj se čuva lek
protiv svih bolesti.
Samo je važno
krišom
na prstima
izaći iz svog
pustinjačkog života.

Коментари
Постави коментар