MILAN TODOROV: ZIMSKO KUPANJE VRABACA
ZIMSKO KUPANJE VRABACA
Život u nekim godinama
nije ništa drugo
nego gledanje
kako stvari nestaju i nastaju.
U barici istopljenog snega na
asfaltu puta ispred kuće
jutros kasno videh
kako se kupaju
sivi bezbojni vrapčići
radujući se
što su preživeli snegomrazicu
još jednog januara.
Za razliku od selica, pomislih,
nevernih prevrtačica ljubavi,
ove ptičice kućanice
ne priznaju zimu
naših doba:
brčkaju se sa jasnim osećanjem
da se ništa loše više
ne može desiti
uostalom
mirisaće od sada blago
a sve više
na dolazeće leto
na studentkinje na plaži
koje izašavši iz reke
raščešljavele duge kose
i na strnjiku polja
na kojima je rastao hleb
dok si se vraćao iz starog kraja
u kome nemaš više nikome
ni na grob da odeš.
Vrapčići razume se
ne znaju ništa o tome.
Iz njihovih dršćućih krila
skoro slepljenih jedna uz druga
kapa buduće sunce
tamjan se širi iz rajskog
vrta.
Sreća krilom dodiruje
trenutak tvog života
sada satkanog
od bola
kao najvećeg prijatelja.

Коментари
Постави коментар