MILAN TODOROV: KROKI NEPOZNATE
MILAN TODOROV
KROKI NEPOZNATE
Pravim male krokije
na svom telefonu
mogu da povlačim
tanke i debele linije
ali kako god da uradim
na crtežu se pojavljuje
linija glave, kose i tela iste
nepoznate žene.
Nikad je nisam upoznao
ne znam kakvu muziku voli
da li ponekad popije čašicu
konjaka ili viskija
pre spavanja
i sa kim
da li joj nepoznati muškarci
šalju poruke i slike svojih
polnih organa
u ponoćnom času.
Ne znam ništa o njenim
prijateljima i prijateljicama.
Deluje usamljeno
na ekranu telefona.
Mora da je volela
šoljicu šumskih borovnica.
Znam da je nema
i da zato postoji.
Ponekad kad sam bezvoljan
pustim je da se sama
naslika i kažem joj
samo jednim pokretom
prstiju mila
sve ostalo je
kenjkavo i nije vredno
da podignemo nanovo
kuću sa neobuzdanim
lovačkim psima
velmoškim begonijama
i nekoliko reči
koje bismo rekli
a koje ništa ne bi značile
jer sve reči izrečene
uglavnom ne znače
ono što bismo očekivali
sve reči bile bi
obruči ribnjaka za veštački uzgoj
ugroženih vrsta.

Коментари
Постави коментар