MILAN TODOROV: STARICA U KNJIŽEVNOM SALONU

 

Milan Todoorv

STARICA U KNJIŽEVNOM SALONU



Devojke sa Muzičke akademije

upravo su izvodile

violinski koncert Rahmanjina

kada je starica u publici

počela da kašlje.

Sala je bila ni topla ni hladna.

Domaćin Književnog kluba

tek je delio prva pića

koja ne hvataju.

Starica je bila oskudno odevena

i pažljiv slušalac.

Onda su pesnici ustajali

i čitali svako po dve

svoje nove pesme.
Starica se zakašljavala u pauzama.

Zašto je došla

smrznuta i bolesna i sama?

Da li je imala poverenja

u poeziju?

Zar nije znala da su pesnici

poput drvenih bojica

koje imaju korenje

ali ih obična voda

ne slana suza

lako obriše?

Domaćin je u pauzi

rekao da mu srce preskače

ovih noći.

Pesnici iz zadnjeg reda

hvatali su se plastičnih čaša

sa pivom.

Ponekad bi neko nov ušao

i uneo miris budućeg

snega.

Starica je kroz otvorena vrata

nečujno pobegla.

Do tada smo je mrzeli

ali kad je pobegla

sa vunenom kapom

navučenom duboko na lice

sa mršavim jagodicama

i svojom samoćom

osetismo nostalgiju

za nečim što nije samo reč.



Коментари

Популарни постови са овог блога

NINUS NESTOROVIĆ: SIJALICA

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA