MILAN TODOROV: STARICA U KNJIŽEVNOM SALONU
Milan Todoorv
STARICA U KNJIŽEVNOM SALONU
Devojke sa Muzičke akademije
upravo su izvodile
violinski koncert Rahmanjina
kada je starica u publici
počela da kašlje.
Sala je bila ni topla ni hladna.
Domaćin Književnog kluba
tek je delio prva pića
koja ne hvataju.
Starica je bila oskudno odevena
i pažljiv slušalac.
Onda su pesnici ustajali
i čitali svako po dve
svoje
nove pesme.
Starica se zakašljavala u pauzama.
Zašto je došla
smrznuta i bolesna i sama?
Da li je imala poverenja
u poeziju?
Zar nije znala da su pesnici
poput drvenih bojica
koje imaju korenje
ali ih obična voda
ne slana suza
lako obriše?
Domaćin je u pauzi
rekao da mu srce preskače
ovih noći.
Pesnici iz zadnjeg reda
hvatali su se plastičnih čaša
sa pivom.
Ponekad bi neko nov ušao
i uneo miris budućeg
snega.
Starica je kroz otvorena vrata
nečujno pobegla.
Do tada smo je mrzeli
ali kad je pobegla
sa vunenom kapom
navučenom duboko na lice
sa mršavim jagodicama
i svojom samoćom
osetismo nostalgiju
za nečim što nije samo reč.

Коментари
Постави коментар