MILAN TODOROV: ČEKANJE

 


Milan Todorov

ČEKANJE

Sredina maja,

danima pada kiša.

To je za žito dobro,

sećam se kad me je otac

davnog maja držao

na ramenima

da me svetina ne uguši

na kikindskoj železničkoj stanici

dok smo čekali plavi voz

kojim se drug Tito 

vraćao iz posete Rumuniji

a iz staničnog razglasa

orila se pesma

"Padaj kišo,

rasti žito,

da nam živi

naš drug Tito".

Danas čekam Sunce

koje bi trebalo da ogreje

gljive u malim šumarcima

pored Dunava,

pečurke zvane šumski pilići

koje mogu za malo novca

da kupim na pijaci,

ali čar a ne ćar

je u tome da ih pronađem sam

nakon dugog bazanja

po mokroj travuljini,

popancu sa bodljikavim divljim jagodama,

po razvalinama ostalim

iza kopanja zemlje za novi kamionski put.

Možda ih ne nađem.

Sve ih je manje.

Kao da su radost taličnog lovca,

kao da su pilići

izlegli iz jajeta

a ne iz moje potrebe

da sve što bi bilo zaboravljeno

još traje.



Коментари

Популарни постови са овог блога

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA

RATKO DANGUBIĆ: STAROST