MILAN TODOROV: FOR LAUF

 

Milan Todorov

FOR LAUF

U starom bakarnom kazanu,

pečem rakiju od starog vina

i novih, oporih komina.

Daje malo, ali daje čisto.

Prva teče jaka, mutna i opasna,

zovu je for lauf.

Dobra je, kažu stariji,

za mazanje na bolesna mesta,

da izvuče hladnoću iz kostiju

i zaborav iz sećanja.

Kap po kap kljucka u kanticu,

ujednačeno i neumoljivo,

ispitujući moje strpljenje

i meru moga vremena.

Isplati se loviti je

dok ima snage i vatre,

do pet Ekselovih stepeni.

Posle više drva izgori pod kazanom

nego što rakija vredi.

Dok to radim sam u dvorištu,

malo-malo pa pogledavam u nebo.

Da li će kiša sprati ovaj dim?

Vetar pojačava, nosi miris komine,

dim ulazi komšijama kroz otvorene prozore,

remeteći njihov ustaljeni mir.

Točim prvu litru,

bistro prozirnu, monaški čistu.

Šta ako je baš to prapočetak sveta?

Kako se uopšte otvara ljudsko spasenje:

kroz veliku veru i reči,

ili kroz prostu tišinu

koja nastaje između dve kapi

isceđene iz grožđanih bobica?



Коментари

Популарни постови са овог блога

REČENICE KOJE VOLIM (3)

SMENA PREDSEDNIKA

MILAN TODOROV: U ISTOJ KUĆI