MILAN TODOROV: PREŽIVETI DAN
Milan Todorov
PREŽIVETI DAN
Kažu da alkohol ubija
polako ali sigurno.
U nekom selu živeo je
čovek koji je imao svoj vinograd
i svoje vino je pio svakodnevno
litru i po
jer vodu nije pio.
„Kazna ga je stigla.
Kazna ga je stigla.
Umro je
u 106. godini.
Ne hvalim alkohol.
Ne mislim da je on dokaz
da si još živ.
Umoran sam samo od moralisanja.
Želim da sve zaboravim,
sva uputstva i prokletstva.
Imam ja svoj dobri dragi bol.
On je samo moj.
Ništa veliko i belosvetsko.
Kad imam svoj bol
ne mogu izgubiti bol sveta.
Moj bol mi ne daje nikakvu
prednost
nikakvu perspektivu.
Naprotiv, on moj pogled usmerava
na malu pticu u arišu ispred kuće
na slomljenu grančicu ruže
u glinenom ćupu na terasi,
na drvenu šalukatru prozora
koja lupka na vetru
osvežena pejzažima dana,
te na neonsku reklamu
još neuseljene zgrade sa dizalicama
u vidokrugu i
na prašinu na plavoj Bibliji
na komodi uz postelju
i na kalendar na kome sam označio
sve važne datume u budućnosti
da ih ne bih preskočio
da ih ne bih zaboravio
a zatim sam ih vrlo svesno
preškrabao
jer vreme ništa ne znači
neverno je i neistinito
postoji samo mera
koliko čoveka
u starom telu kao iznošenom kaputu
žulja ovaj dan današnji
dan za preživljavanje.
