Mršava plava devojka
iz milanskog Barbolina
iz praznine preskupog butika
u koji danas sva je prilika
niko nije ušao
kao u ultramodernu
gušegupku -
izlazi svaki čas
i prebrojava lutke u izlogu.
Lutke su nepomične.
Mrtvi vojnici na broju.
Ona ih ipak
kuckajući dugim devojačkim
noktima prebrojava
a kad to učini zapisuje bogznašta
u svoju plavu službenu svesku.
Primećuješ to sa osećanjem
nejasne hladnoće.
Ali zar nisi i ti
toliko puta pravio besmislene zapise
samo da bi pobegao
od neostvarenosti?
Zatim misliš kako bi se o
toj devojci
mogao snimiti film
za kamerne projekcije
u sumračnim salama
u kojima nesređeni parovi
sede preplašeni,
piju pivo sa maksimalnom dozom
alkohola
bez drpanja
i pitaju se čija je to priča.
Нема коментара:
Постави коментар