Bio sam vrlo mlad
imao sam tek četrnaest godina
i moj život se sastojao u tome
da besomučno okrećem pedale
bicikla Rog
tada najpoznatije marke.
Bicikl je bio crn
imao je štanglu
jer je bio muški.
Bio sam veoma ponosan
na tu štanglu koja je
spajale prednji deo mašine
sa zadnjim pogonom.
Jednog užasno vrelog dana
odvezao sam se do gradske plaže
koja se nalazila kraj novog
betonskog železnučkog mosta.
Zastao sam ne sjahujući
nego sedeći na toj
muškoj štangli
da predahnem
kada je iz pravca plaže
došla mlada debela žena
u belom bikiniju.
I ona je zastala.
Ja sam gledao u njen bikini.
Sve joj se videlo.
Ona je gledala u mene.
Nije bila preterano zgodna
ali imala je sve što bi trebalo
da ima dobra kućna žena.
Možda je nekome bila dosadna
preširoka bela
nedepilarana tamo dole
u bračnom svakodnevlju
sada svakako već mrtva
ali ja se sećam njene
i moje uzdrhtalosti
u tim nedugim trenucima
iskušenja.
Sećam je se u sporoj
hladnoj noći
ovog ko zna kog januara
posle tog davno minulog leta
ali bez mogućnosti da
bilo šta promenim u
odnosu koji se nikada nije dogodio
koji je bio ono stalno
neobjašnjivo nedostajanje
taj čisti prostor leta
mirisa vode
i buđenja prvih jakih strasti.
Seo sam na bicikl
i otišao ne okrećući se.
Sunce je bilo visoko.
Нема коментара:
Постави коментар