Priznajem da ponekad poželim
da se lečim na društvenim mrežama.
Pronašao sam jednu idealnu
sa više hiljada pratilaca.
Svi su brižni
pomažu jedni drugima
blagim savetima
čajevima od nane kamilice i uve
ili ive
govore da iva ili uva
iz mrtva
vraća u živa
a svi se do jednog
plaše odlaska kod lekara...
Mislio sam kako bi lepo bilo
umreti u tom kibucu
od preterane upotrebe lipe
na primer
ili sa oblogom rakije na grudima
kao pravi srpski junak.
Ni traga od patnji
i mirisa amonijaka i hlora.
Svet bez injekcija
angio sala
i strahota civilizacije.
Ah ta intenzivna nega duše
pomislih ispisujući se ipak
iz grupe.
Znam da zbog toga
neću umreti sasvim zdrav
najeden hleba i mrsa
napojen crnim vinom
ali tešim se
boleće me još koje
proleće.
Нема коментара:
Постави коментар