Nekoliko puta
kada je otišla u kafanski toalet
hteo je da je napusti i šmugne.
Ipak, imala je dobre noge
i rekla da joj ponovo prija vino.
To ga je zaustavilo.
Nije nameravao da ima išta
sa njom.
Upoznali su se na književnoj večeri.
Te večeri si inače pune neke nejasne
erotizacije.
On je čitao neke samo njemu
drage pesme
a ona je sedeći u publici
u crnom
sa prekrštenim nogama
takođe u crnim čarapama
netremice gledala u njega.
Vratila se ubrzo za kafanski sto.
Popijemo ovo i idemo, rekao je.
Važi.
Kad su izašli uhvatila ga je pod ruku.
Pusti, rekao je.
Nije ga pustila.
Zatim u autobusu koji vozi
ka periferiji
uhvatila ga je za ud.
Pusti, videće neko.
Kad ga je pustila
odjednom ga je upitala
Šta misliš koliko ćeš živeti?
Nije znao odgovor.
Autobus je stao na njenoj stanici.
Izašla je.
Videćemo se.
Više se nikad nisu videli.
Нема коментара:
Постави коментар