MILAN TODOROV: RAČUNICA


Hodam gradom

sa uključenim

brojačem koraka na telefonu.

Pedometar isključuje zastoje

prilikom kojih se

pozdravljam sa retkim

starim prijateljema

ili pijem kafu

jedem sladoled

u Crnoj ovci.
Tada brojač stoji.

Pokazuje samo vreme.

Strpljiv je kao smrt.

Ustajem i hodam.

Koraci

njih bar tri hiljade dnevno

kaže statistika

produžavaju život

za tri godine.

Šta su tri godine?

Živiš a ne vidiš da živiš.

Izmišljaš da si u poslu.

Kukaš da si iscrpljen.

Nokti ti rastu brže.

Dlake iz ušiju.

Kome si takav potreban?

Zato je najbolje

da se odvojiš od tela

jer čemu propadljivo

i budeš lak i svileno

elegantan

poput zmijinog svlaka

u proleće

i budeš ono što si uvek bio

bez računice

koraka

samo ah budućnosti

do pet ujutro

kada se budiš

nenaspavan

jer si kilometrima putovao

i video ljude koji pevaju

love ribu

peku hleb

i plaču

kao i ti.

Ko bi mogao da predvidi

svoj sledeći korak?

Ko, a da ne bude

dnevni leptir,

snovi o stvarnom u

životu.















Коментари

Популарни постови са овог блога

NINUS NESTOROVIĆ: SIJALICA

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU