MILAN TODOROV: RAČUNICA
Hodam gradom
sa uključenim
brojačem koraka na telefonu.
Pedometar isključuje zastoje
prilikom kojih se
pozdravljam sa retkim
starim prijateljema
ili pijem kafu
jedem sladoled
u
Crnoj ovci.
Tada brojač stoji.
Pokazuje samo vreme.
Strpljiv je kao smrt.
Ustajem i hodam.
Koraci
njih bar tri hiljade dnevno
kaže statistika
produžavaju život
za tri godine.
Šta su tri godine?
Živiš a ne vidiš da živiš.
Izmišljaš da si u poslu.
Kukaš da si iscrpljen.
Nokti ti rastu brže.
Dlake iz ušiju.
Kome si takav potreban?
Zato je najbolje
da se odvojiš od tela
jer čemu propadljivo
i budeš lak i svileno
elegantan
poput zmijinog svlaka
u proleće
i budeš ono što si uvek bio
bez računice
koraka
samo ah budućnosti
do pet ujutro
kada se budiš
nenaspavan
jer si kilometrima putovao
i video ljude koji pevaju
love ribu
peku hleb
i plaču
kao i ti.
Ko bi mogao da predvidi
svoj sledeći korak?
Ko, a da ne bude
dnevni leptir,
snovi o stvarnom u
životu.

Коментари
Постави коментар