MILAN TODOROV: VINTAŽ LEPOTICA

 

UPORNE LEPOTICE

Napolju je ona poznata

zimska tišina

koja sluti novu jezu

stvarnu i nestvarnu sluti

kada se

zima

a uvek je stezanje za grlo

približava svakoj nuli

a kiša pretvara u mokar leden nanos -

velikoj gradskoj šetačnici

sa blještavim naslovima

stranih trgovina

rasprostrli su crvene tepih staze

muzika trešti

a okolo stoje spremne

lepe, mada pomalo po starinski,

doterane mlade devojke,

amaterske devojke - manekenke.

Nijedna ne beše ono lepa

ono kad ne smeš da gledaš.

Starije pak

žene od četrdesetak i više

behu uzdržanije

zagonetnije i nekako

savršenije.

U blejzerima kamilje dlake

zamišljenih očiju

neznatno napete

kao da su forsirale

nostalgiju za vremenom

koje svakako nisu upoznale

ali kao da su  najavile

strast koja će se

negde optet pojaviti

kao davno zatureni

plaćeni račun.

Prođoh pored jedne

visoke, dugonoge plavuše

koja se upravo spremala

da na voditeljsku gromoglasnu

najavu

zakorači na crveni tepih

i tada dok je zatezale kratke

široke crne čizme

savijena u struku

videh crni razdeljak

u sredini njene duge

plave kose

i to crnilo

beše kao prognoza

 nadolazećih godina.


Коментари

Популарни постови са овог блога

NINUS NESTOROVIĆ: SIJALICA

MILAN TODOROV: KENIJA, KENIJA

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU