Ponekad se setim svog
teškog rada
u vinogradu
i kako sam jednom
dok sam se zanimao
za nebeske
pomoćnike u nevolji -
pitao lokalnog sveštenika
da mi protumači biblijsku sagu
o vinogradu
gazdi i slugi.
On mi je sve potanko
objašnjavao.
Shvatio
sam da je reč
o alegoriji
ali nisam to najbolje razumeo.
I sada ponekad
na promenu vremena
ophrvan nejasnim bolom
u kolenu desne noge
koju mi je pregazio mali
traktor
(sećam se kapljica krvi
pomešane sa jutarnjom rosom)
sreća da zemlja beše
vlažna tog proleća
(beša mart i vreme ida)
te mi je nije polomio -
često mi uši džara pitanje
zašto više niko ne
dopisuje gospođu Bibliju
zar nema materijala
za valjanje u perju i katranu
zar su ljudi postali bolji
zar carevi ne žive
kao u Starom zavetu
sedam stotina godina
sa kim uopšte živimo
i kako živimo
zar nije oko za oko
pendrek za zub
zar je sve bilo
da opet bude...
samo
bez Boga jedinog?
Нема коментара:
Постави коментар