koga sam upoznao u vodi
reke Dunav
na Đurđevdan.
Išao sam obalom
hladnim pejzažom
koji najviše volim
jer predstavlja nešto što definitivno
nije povlačenje
a on je hodao po plitkoj vodi
koščat visok i pomalo potrošen
ali ipak sasvim obnažen
jer ne beše kupača.
Kad sam začuđen zastao
rekao mi je srdačno da je imao
neku nesreću u saobraćaju
pri kojoj je izgubio nogu
i sada hoda po vodi sa drugom
nogom
ali ga ipak noga koja ne postoji
vraća u život.
Ne, nije ličio na Isusa
ali u tome je postojao osećaj nade
koliko god da je slabašan
taj osećaj
da smo ovo svi mi
samo na odloženo.
Нема коментара:
Постави коментар