Stalno govorim sebi
ne pokušavaj da dodiruješ
stvari
više nego što je neophodno.
Moj otac je izgubio
kažiprst na desnoj ruci
pokušavajući da dublje
gurne klip kukuruza
u ždrelo motornog krunjača.
Posle sam kao mali
hodajući uz njega
ulicama pred ljudima
stalno pokušavao
da ga uhvatim za
nepostojeći prst.
I on je to
osećao sam
silno želeo
ali nikad nismo
govorili o tome.
Hodali smo
ja uz njega
obično nedeljom
do centra sela
uz sveže okrečene kuće
staraca i starica.
Osećao sam njihove
poglede
koji su bili neistiniti
ali dobronamerni
kao stid
mali prikriveni stid
dok sam držao očev
nepostojeći prst
svojim prstom
svom dečačkom snagom...
Ali sada, tek sada
posle toliko godina
mislim zaista da nema
tog bogatstva
koje bi se merilo
sa mojim i njegovim
zamišljenim
dodirom.
Нема коментара:
Постави коментар