Постови

SAVREMENA SRPSKA RODOLJUBIVA PESMA

RASTKO ZAKIĆ SPOMENIK SRĐANU ALEKSIĆU U Trebinju, u jednom krvavom i istorijskom danu, Mlađani junak Srđan Aleksić priskočio je u pomoć svome komšiji muslimanu. Kad je razularena banda bez trunke pameti Htela da se, na nedužnom, nacionalno dokaže i rodoljubivo osveti, Braneći druga, od zlikovca svoga roda, jedino srcem i dobrotom, Pod kundacima njihovim, tupim, platio je životom. Posle četrnaest godina, javljaju novine, Osokolilo se, napokon, ponosno Trebinje Da svom velikanu Srđanu spomenik najzad podigne. A pravi način bio bi da ga sve tri vere proglase za sveca, Da se na njegovoj hrabrosti, poštenju i čojstvu uče deca. Da mu se mole i pravoslavni, i katolici, i muslimani, Da ih od mržnje i zla ubuduće sve zajedno odbrani. Pesnik mu sa svoje strane podiže spomenik hvale, nezaborava i nade – od najodabranijih reči! mart 2007.

SAVREMENA SRPSKA AFORISTIKA (2)

MILAN TODOROV U stanju smo da gradimo najduže mostove na svetu, jer mi gradimo, gradimo, gradimo... Mole se građani da ne skaču s novog mosta, jer on još nema upotrebnu dozvolu. Ovaj autoput je do sada najveći uspeh naših graditelja. Ni na jednom gradilištu se nije toliko kralo. Potrebno je mnogo graditeljskog truda da budu spojene dve obale, jer reka uporno teče između njih. Verujem da ima vode na drugim planetama. Ovima iznad nas uvek nešto kapne. Pokrajina nije imala dovoljno novca u budžetu da se sama odvoji, pa je bilo neophodno učešće republike. Da se ja nešto pitam kao predsednik ove suverene zemlje, obe pokrajine bi uvek bile u njenom sastavu. I ptice na grani znaju da je Kosovo deo Srbije. Naročito, dva vrana gavrana. Nisam stručnjak za estetiku, ali imam utisak da se na našoj trobojci tuku crvena, bela i plava boja. Sve smo interesantnija zemlja za strane investitore. Danas bi da nas okupiraju i oni koji nas nikad ranije nisu okupirali. U sv...

NOVA SRPSKA HUMORISTIČKA PRIČA

VLADIMIR BULATOVIĆ BUČI DEBELJUCIN OSMEH Šetajući pijacom u potrazi za kivanom iliti „afričkom rogatom dinjom“ koju neki znaju i pod imenom „bodljikavi krastavac“, gospođi Ljubinji Špekovštek, reklo bi se sasvim slučajno, na um pade ideja za priču. Gospođa Špekovštek ne samo da u životu nije napisala ni jednu priču, već nije nikada ni razmišljala o tome da postane slavni ženski pisac koji u poslepodnevnim nedeljnim emisijama na televiziji govori o smislu života i o tome koji faktor zaštite protiv sunčevog zračenja koristi. Ideja za priču joj se pojavila nakon što je svratila u jednu pekaru. Tamo ju je uslužila prodavačica, sva musava od pogačica koje je slatko i krišom njupala ispod tezge. Ugledavši joj bradu, obraslu sitnim, paperjastim i tamnim dlačicama po kojima su poput majmunčića na lijanama visile mrvice, gospođa Ljubinja Špekovštek zamisli kako bi bilo kada bi ta prodavačica bila crnac visok dva i po metra i sa dijamantskom minđušom na nosu. Izlazeći iz pekare otkinula je p...

NEKAD I SAD

JOVAN DUČIĆ MOJ DOBRI RODE Moj dobri rode, svi su lagali, I tvoj su vidik sav pomračili; Za svojom srećom samo tragali, I svuda krali i sve tlačili. I mesto mleka, krv su sisali, U stradanjima tvojim dugima, Tvoje su svetlo ime brisali, Da ne znaš ko si među drugima. S ubicama su crkve stvarali, I s izdajnikom gorde tvrđave; U zakletvi te svakoj varali, Na vodi digli moste rđave! Na zgarištu ti drže govore, Na gubilištu podlo piruju, Na bunjištima sade lovore... I mrtve uče sad da miruju. Moj dobri rode, svi su rđavi, Vapaj tvoj ne čuju što tuguje! Izdajnik i sad još u tvrđavi, S ubicom žrtva sad druguje. loman je, rode. most na provali, Svud su u pričest otrov stavili... S lupežom sve su novce kovali... Sa krivokletnikom zavet pravili.                                         (1943) 

SATIRIČNA PESMA

MILAN TODOROV SELJAKOVA Nijedno se jelo ne pojede do kraja. I kad hleb jedeš ostanu mrve za ptice. Ko može sam da pojede ovcu, ostanu kosti. I kad semenke grickaš, ostanu ljuske. I ko najveću lubenicu smaže, ne može kore. Kore ostanu za svinje. Pa posle svinje pojedu kao čvarke. Pa opet ostane mast za na leba. Da se maže deci ili starima za uboje. Ne može nikad ništa da se pojede do kraja. Ni med ni saće ni pčela koju proguta pas Jer ostane nešto bar u travi. I krava kad tu travu prežvaće Opet ostane bar miris trave u mleku. Jedino ove naše ale kad izedu državu Od nje ne ostane ni mrva ni koštica Ni za kućevnog vrapca balega.

SAVREMENA SRPSKA AFORISTIKA

ZORAN T. POPOVIĆ KAKO PREPOZNATI SKRIBOMANA Sa zadovoljstvom je prihvatio da bude na čelu mafije. Kumstvo se ne odbija. Kriminalci se više ne osećaju bezbedno u Srbiji, tako da policija često mora da im pruža zaštitu. Meč je proglašen za utakmicu velikog rizika,   jer preti opasnost da nas oni razbiju. Oni koji tvrde da u Srbiji nema gladnih – jedu govna. Od političara koji imaju vizije budućnosti, narod počinje da halucinira. Kriza je stari srpski brend, koji sad svojata ceo svet. Usavršio sam tehniku vođenja ljubavi do te mere, da mi žene više uopšte nisu potrebne. Zašto da joj ne kažem da je volim? Ljubav je samo riječ i ništa više... Neka bude kako mama kaže – odlučio je Edip. U sudnici su optuženom skinuli lisice, da bi se branio sa slobode. Zakasnio sam na posao, jer sam izgubio bitku s vremenom. Grci su rekli NE štednji. Uzeli su nam reč iz   usta. Pokvareniji je onaj što daje mito. Uvek hoće da vas zakine za neki evro. Kako prepoznati skribomana je rad...